Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-28/03 (D.Đ.)
Odluka donesena 17. 05. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-28/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
17. 05. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj U- 28/03 na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija !!br0ken!!D. Đ., podnesena protiv rješenja Općinskog suda I Sarajevo broj I-218/95 od 5. februara 2001. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. D. Đ., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 10. aprila 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda I Sarajevo broj I-218/95 od 5. februara 2001. godine.
2. Općinski sud I Sarajevo 5. februara 2001. godine, na osnovu zahtjeva apelanta i zahtjeva dužnika, donio je rješenje broj I-218/95, kojim je uputio dužnika Federaciju Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo za energiju, rudarstvo i industriju da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv apelanta kao povjerioca, radi proglašenja da je izvršenje odredjeno rješenjem Općinskog suda I Sarajevo, broj I-34/94 od 18. jula 1994. godine nedopušteno u cjelosti. Općinski sud je ocijenio da su se u konkretnom predmetu stekli uslovi iz člana 51. Zakona o izvršnom postupku, jer su činjenice koje se odnose na potraživanje, postale sporne medju strankama poslije donošenja rješenja o izvršenju. Iako na osporeno rješenje prema zakonu nije dozvoljen pravni lijek, apelant je koristio pravne lijekove.
3. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine rješenjem broj Rev-285/02 od 29. januara 2004. godine odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tražioca izvršenja - apelanta, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-958/01 od 27. marta 2002. godine.
4. Općinski sud I Sarajevo, rješenje o izvršenju broj I-34/94 od 18. jula 1994. godine, donio je, na osnovu pravosnažne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu, broj Rs-1336/90 od 8. aprila 1991. godine i odluke Suda udruženog rada Bosne i Hercegovine, broj Ž. 3071/91 od 11. decembra 1991. godine kojima je utvrdjena nezakonita procedura raspodjele jednoiposobnog stana u Sarajevu, ul. Đure Đakovića broj 10/V, te je naložena ponovna raspodjela. Predmetni stan je Komanda garnizona JNA u Sarajevu ustupila na jednokratno raspolaganje Republičkom skeretarijatu za privredu SRBiH.
5. Prema dokazima koje je dostavio Općinski sud I Sarajevo, proizilazi da je 26. juna 2001. godine Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije Mostar, koje zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo, podnijelo tužbu, tražeći da se utvrdi da je Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije izvršilo pravosnažnu odluku Osnovnog suda udruženog rada Sarajevo, broj Rs. 1336/90 od 8. aprila 1991. godine poništavanjem rješenja o dodjeli stana i da dalje izvršenje od strane dužnika nije dopušteno, jer se radi o stanu Komande garnizona Sarajevo, tj. stanu – bivšeg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, koji je kao i svi stanovi iz fonda bivše JNA dat na korištenje i upravljanje Federalnom ministarstvu odbrane. Predmet se vodi kod Općinskog suda u Sarajevu pod brojem P-1058/01.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, postupak o dopustivosti izvršenja u cijelosti je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu, broj P-1058/01.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić