Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-38/03 (Federalno ministarstvo odbrane)
Odluka donesena 23. 04. 2004.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-38/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije prof. David Feldman, Jovo Rosić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 23. aprila 2004. godine, u predmetu broj U-38/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog ministarstvaodbrane, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-13/01 od 2. jula 2001. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Federalno ministarstvo odbrane, zastupano po Pravobranilaštvu Federalnog ministarstva odbrane (u daljem tekstu: apelant), podnio je 4. oktobra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-13/01 od 2. jula 2001. godine.
2. Prema navodima iz apelacije i dostavljene dokumentacije slijedi da je presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj Ps-108/99 od 4. aprila 2000. godine apelant obavezan da isplati tužiocu Lječilištu «Slana banja» d.o.o. Tuzla 387.343,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u dispozitivu presude i naknadi troškove spora.
4. Drugostepenom presudom Vrhovnog suda, broj Pž-115/00 od 25. jula 2000. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrdjena.
5. Apelant je izjavljenom revizijom osporio drugostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-13/01 od 2. jula 2001. godine, odbio reviziju kao neosnovanu.
7. Apelant tvrdi da je pogrešno mišljenje Vrhovnog suda da je pravni sljednik Republičkog fonda za zdravstvenu zaštitu Sarajevo Federacija Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo odbrane. Zakonom je osnovan Fond zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine koji je pravni sljednik Republičkog fonda za zdravstvenu zaštitu i kao takav preuzeo je obaveze Republičkog fonda za zdravstvenu zaštitu. Apelant smatra da su pravni sljednici Republički fond za zdravstvenu zaštitu u Okrugu Tuzla - Sekretarijat društvenih djelatnosti, a za Federaciju Bosne i Hercegovine nadležno ministarstvo (ne Ministarstvo odbrane) i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine, te da prema tome ne stoji obaveza na Federalnom ministarstvu odbrane da Lječilištu isplati iznos od 387.343,20 KM.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
9. U apelaciji se osporava presuda Vrhovnog suda za koju se smatra da je pogrešna i nezakonita. Pri tom apelant ne spominje ni jednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, a uopće se ne poziva na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da je ovaj slučaj, u kome je konačno odlučio Vrhovni sud, u suštini spor po ugovoru koji se razmatra na osnovu gradjanskog prava. Apelacija ne navodi da je tokom postupka došlo do kršenja načela iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Takodjer ne postoji nikakav element koji bi pokazao da je procedura ili način na koji je Vrhovni sud odlučio o slučaju prekršio bilo koje pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić