Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-48/03 (Hrišćanska vjerska zajednica Jehovi svjedoci, iz Banja Luke)

Odluka donesena 30. 06. 2004.

  • Odustanak od apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-48/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

30. 06. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 30. juna 2004. godine, rješavajući u predmetu broj U-48/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 3., člana 59. stav 2. tačka 1. i člana 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hrišćanske vjerske zajednice Jehovi svjedoci, iz Banja Luke, podnesena zbog nerješavanja zahtjeva za registraciju te vjerske zajednice, zbog toga što je apelant odustao od apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hrišćanska vjerska zajednica Jehovi svjedoci (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koju zastupa Z. M., advokat iz Banja Luke, 28. januara 2002. godine podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog odugovlačenja i nerješavanja zahtjeva za registraciju te vjerske zajednice.

2. Ustavni sud, na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, 23. septembra 2003. godine zatražio je od Ministarstva za vjerska pitanja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da odgovori na navode iz apelacije. Ministarstvo nije dostavilo traženi odgovor.

3. Apelant je 13. decembra 1996. godine podnio zahtjev Osnovnom sudu u Banja Luci za upis u sudski registar. Osnovni sud u Banja Luci, rješenjem broj: Rg-205/96 od 25. decembra 1996. godine, odbio je ovaj zahtjev iz razloga što sud nije nadležan za registraciju vjerskih zajednica, pozivajući se na odredbu člana 2. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica («Službeni list SR BiH», br. 36/76).

4. Apelant je 4. februara 1997. godine podnio prijavu o osnivanju vjerske zajednice Opštinskom sekretarijatu za privredu i društvene djelatnosti Opštine Banja Luka. Ovaj Opštinski sekretarijat je, aktom broj 03-09-1/97 od 4. marta 1997. godine, obavijestio apelanta da još nije donesen Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u Republici Srpskoj, a samim tim nisu regulisane ni nadležnosti opštine u ovoj oblasti društvenog života; da je, prema članu 2. stav 2. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, osnivač dužan u roku od 30 dana od osnivanja prijaviti nadležnom organu osnivanje vjerske zajednice, što u konkretnom slučaju nije učinjeno (navodi se da su Osnivački akt i Statut vjerske zajednice usvojeni 10. decembra 1996. godine), te da se, stoga, ne može prihvatiti prijava o osnivanju vjerske zajednice. Dodaje se i da će se, donošenjem novog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Republici Srpskoj, regulisati i nadležnosti opštine u ovoj oblasti, a i pravo podnosioca prijave u skladu sa Ustavom Republike Srpske.

5. Na akt (obavještenje) Opštinskog sekretarijata za privredu i društvene djelatnosti Opštine Banja Luka, broj 03-09-1/97 od 4. marta 1997. godine, apelant je uložio žalbu Ministarstvu. Naveo je, između ostalog, da nije od značaja što prijava nije podnesena u roku od 30 dana od osnivanja vjerske zajednice, jer je «blagovremeno» podnesena Osnovnom sudu u Banja Luci, koji se oglasio nenadležnim; da iz osporenog akta (obavještenja), koje po sadržaju apelant smatra rješenjem, proizilazi da opštinski organ ovo pitanje meritorno rješava, iako iz člana 2. stav 3. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica proizilazi da se radi samo o deklarativnom rješenju.

6. I pored više urgencija i obavještenja apelanta da su uvažene sve primjedbe Ministarstva, zahtjev odnosno žalba apelanta nisu riješeni.

7. Apelant se u svojoj apelaciji žali da su, odugovlačenjem postupka i nerješavanjem njegovog zahtjeva za registraciju vjerske zajednice od strane nadležnih organa, povrijeđeni njegova sloboda mišljenja, savjesti, vjere i pravo na pravično saslušanje u građanskim stvarima, koji su zagarantovani Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev odnosno apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

3. podnosilac zahtjeva/apelacije je odustao od apelacije;».

10. Dana 17. marta 2004. godine stupio je na snagu Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 5/02), kada je prestao da važi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (član 20. stav 2.). Ovim zakonom uređuje se jedinstveni pravni okvir u kojem će sve crkve i vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini djelovati i biti izjednačene u pravima i obavezama bez ikakve diskriminacije, a primjenjuje se na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine (čl. 1. i 3.). Prema članu 18. istog zakona, pismena prijava o osnivanju nove crkve ili vjerske zajednice, sa odgovarajućom dokumentacijom, podnosi se Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, koje, u roku od 30 dana nakon podnesene prijave, donosi rješenje o upisu u registar crkava i vjerskih zajednica. Ukoliko Ministarstvo ni u roku od 60 dana ne donese rješenje o upisu u registar, nova crkva ili vjerska zajednica smatraće se registrovanom istekom 60 dana nakon datuma podnošenja prijave, a svojstvo pravne osobe ima pravnu snagu od dana donošenja rješenja o registraciji. Protiv registracije ili odbijanja registracije nove crkve odnosno vjerske zajednice može se izjaviti žalba Vijeću ministara Bosne i Hercegovine koje donosi konačno rješenje o registriranju ili odbija registraciju. Protiv konačnog rješenja spor se može pokrenuti u roku od tri mjeseca pred Sudom Bosne i Hercegvoine.

11. Ustavni sud, imajući u vidu novonastale pravne okolnosti u vezi sa registracijom novih crkava i vjerskih zajednica, 23. marta 2004. godine pozvao je apelanta da se izjasni da li ostaje kod svoje apelacije.

12. Apelant je 14. aprila 2004. godine obavijestio da će svoj status rješavati u skladu sa novim propisima. Apelant je novim podneskom, dostavljenim 21. juna 2004. godine, obavijestio Ustavni sud da njegov zahtjev još uvijek nije riješen, ali da, s obzirom na novonastalu pravnu situaciju nakon stupanja na snagu Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, odustaje od predmetne apelacije.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je apelant odustao od apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-48/03 (Hrišćanska vjerska zajednica Jehovi… | Sudska praksa | Aktio