Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-76/03 (“Nari” d.o.o. Sanski Most)
Odluka donesena 28. 04. 2004.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-76/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik: Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. aprila 2004. godine, u predmetu broj U-76/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Nari” d.o.o. Sanski Most , podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać broj: Pž-181/01 od 8. maja 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1.«Nari» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 29. maja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Pž-181/01 od 8. maja 2002. godine. Apelant smatra da osporena presuda Kantonalnog suda povrijeđuje njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže da Ustavni sud, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelaciju usvoji, ukine osporenu presudu i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
2. Presudom Općinskog suda Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mals:30/01 od 23. augusta 2001. godine, obavezan je tuženi DOO «Auto-Velid» iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu i Narcisu Šekiću isplati dug u iznosu od 5.000 KM sa zakonskom kamatom počevši od 24. maja 2000. godine pa do isplate zajedno sa troškovima spora u iznosu od 388,00 KM sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
3. Protiv navedene presude tuženi je blagovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Kantonalni sud, presudom broj Pž-181/01 od 8. maja 2002. godine, koja se apelacijom pobija žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Istom presudom apelant je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 482,50 KM. U obrazloženju drugostepene presude Kantonalni sud je naveo da je apelantov zahtjev za naknadu troškova neosnovan jer se troškovi odgovora na žalbu mogu priznati jedino ako je odgovor na žalbu u stvarnosti bio potreban, a radi zaštite i ostvarivanja prava stranke koja ga je podnijela kao i da to nije slučaj u konkretnom sporu.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
6. Ustavni sud je, takođe uzeo u obzir odredbe člana 145. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 42/98 i 3/99) kojima je propisano da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadokanditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i da će o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučiti ocjenjujući brižljivo sve okolnosti .
7. Nadalje, prema članu 34. Evropske konvencije, apelacija je nedopustiva u slučaju da žalbeni navodi nisu zaštićeni članom koji govori o navedenim pravima. Ustavni sud podsjeća da, prema navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku, troškovi odgovora na žalbu se mogu priznati jedino ako je odgovor na žalbu u stvarnosti bio potreban, a radi zaštite i ostvarivanja apelantovih prava.
8. Prema praksi ustavnih sudova, a koja je prihvaćena i od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, princip nadoknade troškova i slični principi koji se odnose na naknade nisu principi ustavnog prava. Reguliranje naknada može biti sredstvo kojim se rješavaju neki drugi aspekti osim nadoknade troškova. U sklopu svojih regulatornih nadležnosti, zakonodavni organi imaju široku slobodu prilikom odlučivanja koje javne usluge podliježu naknadama, koji je iznos tih naknada te ostvarivanju kojih ciljeva izuzev nadoknade troškova – npr. ograničena kontrola ponašanja u određenim poljima aktivnosti – teži takvom reguliranju.
9. S obzirom na činjenicu da je prvostepenom presudom apelantov tužbeni zahtjev usvojen i da je žalba tuženog protiv prvostepene presude osporenom – drugostepenom presudom odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, očigledno je da apelantov odgovor na žalbu tuženog nije bio potreban radi zaštite i ostvarivanja njegovih prava u konkretnom sporu i da, prema tome, njegov zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovara na žalbu nije zaštićen odredbama čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Prema naprijed navedenom, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić