Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-78/03 (A.M.)
Odluka donesena 25. 06. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-78/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 25. juna 2004. godine, u predmetu broj U-78/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. M. iz Ključa, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-2/02 od 8. maja 2002. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. A. M, (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Ključa, koju zastupa N H, advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 4. juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-2/02 od 8. maja 2002. godine.
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
3. Presudom Općinskog suda u Ključu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rs-12/01 od 14. decembra 2001. godine utvrđeno je da je rješenje Općine Ključ o stavljanju apelantice na raspolaganje od 3. jula 2001. godine i rješenje od 27. augusta 2001. godine nezakonito i da se ukidaju te naloženo Općini Ključ da vrati apelanticu na posao u roku od osam dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te određena privremena mjera zabrane prestanka radnog odnosa apelantice do pravomoćnosti ovog postupka i prekida otkazni rok određen rješenjem od 31. jula 2001. godine i rješenjem od 27. augusta 2001. godine.
4. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odlučujući o žalbi tužene Općine Ključ, donio je 8. maja 2002. godine presudu broj Rsž-2/02 kojom se žalba uvažava, prvostepena presuda preinačava i apelantica odbija sa svojim tužbenim zahtjevom u cjelosti kao neosnovanim.
5. Protiv ove presude podnesena je apelacija Ustavnom sudu.
6. Apelantica je pored apelacije podnesene Ustavnom sudu, preko svog punomoćnika, 8. novembra 2002. godine, protiv presude Općinskog suda broj Rs-12/01 i presude Kantonalnog suda broj Rsž-2/02, podnijela Općinskom sudu Ključ prijedlog za ponavljanje postupka, navodeći kao razlog za ponavljanje postupka, da je saznala za nove činjenice i dokaze koji mogu biti osnov za ponavljanje postupka.
7. Kantonalni sud je odlučujući o prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka na sjednici vijeća održanoj 23. januara 2003. godine donio rješenje broj Rsž-2/02 kojom se odbija prijedlog za ponavljanje postupka tužitelja kao neosnovan.
8. Prema obavijesti Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj R-120/04 od 15. maja 2004. godine apelantica je «na drugostepenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-2/02 od 23. januara 2002. godine izjavila reviziju, koja je sa predmetom dostavljena ovom sudu 12. maja 2003. godine, ali još uvijek po istoj nije rješavano.»
9. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije izjavljene protiv presude Rsž-2/02 Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka
14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
10. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
11. Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
12. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
13. Prema Zakonu o parničnom postupku (član 364.), iako je prema domaćem zakonodavstvu revizija svrstana u vanredne pravne lijekove, efekti koje ona može proizvesti za stranke, ukoliko je dopuštena, je stvrstavaju u istu ravan kao i redovne pravne lijekove. Shodno tome, a u cilju ispunjavanja formalnih uslova iz člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, neophodno je iscrpiti i ovaj pravni lijek. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po zahtjevu za reviziju.
14. Ustavni sud podsjeća da je ponavljanje postupka vanredni pravni lijek i može se koristiti samo protiv pravomoćnih sudskih odluka i to samo onih kojima je postupak završen, odnosno protiv konačnih sudskih odluka. U konkretnom slučaju to je osporena presuda Kantonalnog suda broj Rsž-
2/02 od 8. maja 2002. godine.
15. S obzirom da je osporena presuda konačna, apelantica je, u smislu člana 391. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ponavljanje postupka), dala prijedlog za ponavljanje postupka jer je saznala za nove činjenice i dokaze koji mogu, prema navodima iz prijedloga, biti osnov za ponavljanje postupka. Kantonalni sud je rješenjem broj Rsž-2/02 od 23. januara 2003. godine odlučio da odbije kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka. Apelantica je protiv ovog rješenja izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.
16. Dakle, apelantica paralelno vodi dva postupka i to: prvi postupak – apelacija Ustavnom sudu protiv konačne presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-2/02 od 8. maja 2002. godine kojim se apelantica odbija sa tužbenim zahtjevom (radni spor) i drugi postupak – revizija Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-2/02 od 23. januara 2003. godine kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka.
17. U odnosu na pitanje karaktera revizije kao pravnog lijeka, Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Soering (presuda od 7. jula 1989. godine, serija A, 161), smatrao da «sudska revizija postupka predstavlja djelotvoran lijek u odnosu na dotičnu žalbu». Nadalje, u presudi u predmetu Vilvajarah i drugi (presuda od 30. oktobra 1991. godine, serija A, 215), je navedeno: «Dok je tačno da postoje ograničenja u ovlaštenjima Suda u sudskoj reviziji postupka (...) ova ovlaštenja, koja provode najviši sudovi u zemlji, osiguravaju djelotvoran stepen kontrole odluka upravnih organa (...) i dovoljne su da zadovolje zahtjeve člana 13.» Ustavni sud je zauzeo slično stanovište u svojoj jurisprudenciji u pogledu efektivnosti revizije i u više svojih odluka zaključio da revizija, iako vanredni pravni lijek, predstavlja efektivno pravno sredstvo koje apelanti moraju da iscrpe, ukoliko je taj pravni lijek dopušten u konkretnom slučaju jer su učinci tog pravnog lijeka takvi da se može svrstati u približno istu ravan kao i redovni pravni lijek. Kako je nesporno da je u konkretnom slučaju, revizija dopuštena, proizilazi da je zahtjev apelanta preuranjen.
18. Prema odredbama člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, pa je Ustavni sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić