Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-658/04 (S. D.)
Odluka donesena 27. 05. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-658/04
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
27. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 27. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-658/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. D., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegvine, broj AP-658/04 od 18. januara 2005. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa E. Ć., advokat iz Sarajeva, podnio je, 8. aprila 2005. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-658/04 od 18. januara 2005. godine.
2. Ustavni sud podsjeća da je apelant podnio, 27. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu, kojom je osporavao presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kvl-z-43/03 od 20. maja 2004. godine i broj Kž-386/02 od 8. januara 2002. godine, te presudu Kantonalnog suda u Sarajevu, broj K-77/01 od 4. juna 2002. godine, smatrajući da su osporene presude nezakonite i da krše Ustav Bosne i Hercegovine. Predmet postupka, koji je okončan osporenim odlukama bio je utvrđivanje krivične odgovornosti apelanta zbog krivičnog djela obljube nad maloljetnom osobom, iz člana 224. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-658/04 od 18. januara 2005. godine, kojom je odbio apelaciju kao neosnovanu. Ustavni sud je u toj odluci, između ostalog, zaključio slijedeće: « 26. Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i da su zanemarili odlučne činjenice koje idu njemu u prilog, Ustavni sud podsjeća da se nadležnost Ustavnog suda, u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosi na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu, te Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da vrši provjere utvrđivanja činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova, osim ako odluka redovnog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima). U konkretnom slučaju u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt ispituje.
29. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud cijenio mišljenje vještaka sudske medicine u okviru svog diskrecionog prava na ocjenu dokaza.
30. U dokaznom postupku su saslušani brojni svjedoci kao i vještak neuropsihijatar, te pročitani nalazi o timskom neuropsihijatrijskom vještačenju apelanta i oštećenih. Ustavni sud nalazi da su nižestepeni sudovi procijenili apelantovu odbranu, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, kao i da su procijenili i analizirali sve ostale izvedene dokaze i o svakom zaključku do kojeg su došli iznijeli iscrpne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.
31. Što se tiče apelantovih navoda da su svjedoci – oštećeni mijenjali iskaz dat pred sudom u odnosu na iskaz dat u istrazi, Ustavni sud ističe da je i ranije zauzeo stav da je na sudu da ocijeni jesu li izjave svjedoka relevantne za predmet i mogu li one ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta.
33. U pogledu ostalih apelantovih navoda, Ustavni sud nalazi da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršen uvid u objektivne dokaze, a apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku da iznese svoju odbranu i da komentar na izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica te primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana.
35. Ustavni sud podsjeća da je rasprava pred sudom u pravilu javna. Javnost omogućuje društvenu kontrolu suđenja, služi općem interesu, prvenstveno djeluje u pravcu suzbijanja kriminaliteta, razvijanju morala i društvene discipline građana. Ustavni sud nalazi da su sudovi u ovom postupku, primjenjujući načelo javnosti, u svemu postupili prema relevantnim zakonskim odredbama i smatra da u okolnostima ovog slučaja ne postoje relevantni i dovoljni razlozi koji bi opravdali ove apelantove žalbene navode, pa se ovi žalbeni navodi odbijaju kao neosnovani.
4. U zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda apelant navodi da u zahtjevu «ne otkriva nove činjenice» koje sudu nisu bile poznate, već traži da se preispitaju činjenice utvrđene u prvostepenom sudskom postupku, a koje ukazuju na proizvoljnu primjenu procesnog zakona. U suštini, apelant u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda ponovo navodi činjenice koje je i ranije naveo u apelaciji od 27. jula 2004. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP- 658/04 od 18. januara 2005. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: "Član 71. (1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke. (2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda. [...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici. [...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 18. januara 2005. godine, a zahtjev podnesen 8. aprila 2005. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
10. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije, proizilazi da su navodi u zahtjevu za preispitivanje istovjetni sa navodima iz apelacije. U zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije navedena niti jedna nova činjenica u odnosu na apelaciju, odnosno niti jedna činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na drugačiji ishod konkretnog ustavnosudskog spora i koja, kad je odluka Ustavnog suda bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata apelantu. Ustavni sud zaključuje da zahtjev za preispitivanje ne sadrži nikakve nove činjenice, informacije ili dokumente, koji bi imali odlučujući utjecaj na odluku Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži i ne predstavljaju osnov za preispitivanje navedene odluke.
11. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio jednoglasno kao u dispozitivu ovog rješenja.
12. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić