Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-152/03 (M.M.)
Odluka donesena 17. 05. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-152/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
17. 05. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: Mato Tadić, potpredsjednici Ćazim Sadiković, Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj U-152/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M. iz Sanskog Mosta, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-633/00 od 21. decembra 2000. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj I-65/99 od 1. februara 2000. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sanskog Mosta, koju zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 28. februara 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-633/00 od 21. decembra 2000. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj I-65/99 od 1. februara 2000. godine.
2. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
3. Općinski sud u Sanskom Mostu je, 5. decembra 1997. godine, donio presudu broj U-75/97 kojom je okrivljeni T.E. proglašen krivim, osuđen na novčanu kaznu i obavezu da apelantici, kao privatnoj tužiteljici, naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 220 KM.
4. Apelantica je predložila prinudnu naplatu dosuđenih troškova, pa je Općinski sud u Sanskom Mostu, 15. oktobra 1999. godine, donio rješenje broj I-65/99 kojim se dozvoljava predloženo rješenje, te naložio da se izvrši popis, procjena i prodaja pokretnih stvari dužnika. Popis je izvršen i naložena prodaja neposrednom pogodbom u roku od 20 dana. Kako popisane stvari nisu prodate u određenom roku, a ni jedna strana nije stavila prijedlog za ponovnu prodaju, sud je, shodno članu 86. Zakona o izvršnom postupku, 1. februara 2000. godine, donio rješenje broj I-65/99 kojim se obustavlja izvršni postupak protiv dužnika i izvršne radnje ukidaju.
5. Protiv ovog rješenja apelantica je izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću koji je 21. decembra 2000. godine donio rješenje broj Gž-633/00 kojim se žalba kao neosnovana odbija, a prvostepeno rješenje potvrđuje.
6. Apelantica je protiv navedenih rješenja podnijela apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da su ovim rješenjima povrijeđena njena prava iz člana 6., 13., i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
14. apelacija je preuranjena;». Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Prema Zakonu o izvršnom postupku («Službeni list RBiH» br. 2/92 i 13/94), kao sredstvo izvršenja radi ostvarenja novčanog potraživanja mogu se odrediti samo: prodaja pokretnih stvari, prodaja nepokretnosti, prenos novčanog potraživanja, unovčenje drugih imovinskih, odnosno materijalnih prava i prenos sredstava koja se vode na računu kod organizacije koja obavlja poslove platnog prometa (član 27). Izvršenje na novčanom potraživanju sprovodi se zabranom i prenosom, ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno (čl. 94. stav 1).
9. Kako u konkretnom sličaju nije uspjelo namirenje potraživanja prodajom pokretnih stvari dužnika, apelantica je mogla da predloži drugo sredstvo izvršenja u smislu navedene odredbe člana
27. Zakona o izvršnom postupku, radi ostvarenja svog novčanog potraživanja.
10. Prema tome, ukoliko i takva mogućnost bude neizvršiva, povjerilac ima na raspolaganju, u skladu sa zakonom, pravne lijekove pred redovnim sudom. Tek nakon njihovog iscrpljivanja ima pravo podnijeti apelaciju Ustavnom sudu, u skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić