Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-144/03 (M.D.)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-144/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine,, u predmetu broj U- 144/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. D., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-3/03 od 30. maja 2003.

godine i rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj P-430/00 od 19. februara 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

I Uvod

1. M. D., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Velike Kladuše, koga zastupa A. A., advokat iz Velike Kladuše, podnio je 17. jula 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću(u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-3/03 od 30. maja 2003. godine i rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 430/00 od 19. februara 2001. godine.

2. Prlikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

3. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

4. U konkretnom slučaju, apelant je podnio tužbu Općinskom sudu radi osporavanja očinstva, koja je u ovoj pravnoj stvari rješenjem Općinskog suda, broj P-430/00 od 19. februara 2001. godine odbačena kao neblagovremena, a rješenjem Kantonalnog suda po žalbi apelanta na osporeno rješenje Općinskog suda, žalba odbijena kao neosnovana i rješenje Općinskog suda potvrđeno.

5. Iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, jasno proizilazi da je Općinski sud odbacio tužbu apelanta u predmetu osporavanja očinstva od strane apelanta, kao neblagovremenu a Kantonalni sud postupajući po žalbi apelanta na rješenje Općinskog suda odbio žalbu kao neosnovanu, iz razloga što su protekli svi zakonski rokovi u kojima se tužba za osporavanje očinstva može podnijeti.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštvovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, forma ili ispunjenje zakonskih uslova i sl.) ne može se smatrati konačnim.

7. Prema tome, u predmetnom postupku sudovi nisu odlučivali o meritumu, to ne postoje pravne pretpostavke za razmatranje apelacije, jer apelant, u skladu sa pravilima o iscrpljivanju pravnih lijekova, nije došao do odluke koja se može smatrati konačnom i protiv koje se može podnijeti apelacija Ustavnom sudu.

8. S obzirom na navedeno, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-144/03 (M.D.) | Sudska praksa | Aktio