Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-110/03 (S.S.)

Odluka donesena 21. 07. 2004.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-110/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije prof. David Feldman, Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 21. jula 2004. godine, u predmetu broj U 110/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-274/02 od 24. juna 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. S., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Orahovice-Zenice, podnio je 12. augusta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-274/02 od 24. juna 2002. godine.

2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

3. Apelant je 5. septembra 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud)protiv tuženog «Zenica-trans-Prevoz putnika» d.d. Zenica radi poništanja odluke o prestanku ugovora o radu, zbog teže povrede radne dužnosti, broj 136-3/00 od 4. septembra 2000. godine i broj 180-3/00 od 30. oktobra 2000. godine.

4. Općinski sud je, nakon održan rasprave 15. januara 2002. godine, donio presudu broj P-

1210/01 kojom se odbija zahtjev apelanta kao neosnovan.

5. Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda donio je 24. juna 2002. godine presudu broj Gž-274/02 kojom se žalba odbija i presuda prvostepenog suda potvrđuje.

6. Protiv presude Kantonalnog suda podnesena je apelacija Ustavnom sudu.

Apelant tvrdi da mu je presudom Kantonalnog suda, kao i presudom Općinskog suda povrijeđeno pravo na rad koje je, tvrdi apelant, Ustavom Bosne i Hercegovine utvrđeno kao jedno od osnovnih prava.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

9. Apelant se žali na povredu njegovog prava na rad. Pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija nedopuštena.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-110/03 (S.S.) | Sudska praksa | Aktio