Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-968/04 (E.P.)

Odluka donesena 13. 07. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-968/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-968/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. P., podnesena protiv presude Vrhovog suda Republike Srpske, broj Uvl-38/03 od 1. septembra 2004. godine, presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-828/01 od 6. avgusta 2001. godine, i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljenalica Republike Srpske - Odsjek Rudo, broj 05-050-38-89a/99 od 4. oktobra 1999. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. E. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Hasan Muminović, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 8. novembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-38/03 od 1. septembra 2004. godine, presude Vrhovnog suda, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-828/01 od 6. avgusta 2001. godine, i rješenja Ministarstva - Odsjek Rudo, broj 05-050-38-89a/99 od 4. oktobra 1999. godine. Dopunu apelacije apelantica je podnijela 30. decembra 2004. godine. Apelantica je takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio privremenom korisniku raspolaganje spornim stanom, kao i poduzimanje radnji koje mogu nanijeti štetu na imovini koja se traži u povrat od strane apelantice, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Ustavni sud je odlukom, broj AP-968/04 od 12. aprila 2005. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.

3. Ministarstvo– Odsjek Rudo je rješenjem, broj 05-050-38-89a/99 od 4. oktobra 1999. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-828/01 od 6. avgusta 2001. godine, odbilo kao neosnovan zahtjev apelantice za vraćanje stana, koji se nalazi u Rudom.

4. Vrhovni sud je presudom, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine, u upravnom sporu odbio kao neosnovanu tužbu apelantice, podnesenu protiv navedenog konačnog upravnog rješenja.

5. Vrhovni sud je presudom, broj Uvl-38/03 od 1. septembra 2004. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine.

6. U apelaciji se naglašava da su navedenim presudama Vrhovnog suda povrijeđena apelantičina ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) i člana 8 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...) 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

10. Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicate (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku.

11. Proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Vrhovnog suda, broj U-

1123/01 od 7. maja 2003. godine, kojom je Vrhovni sud u upravnom sporu odlučio o tužbi apelantice protiv drugostepenog rješenja Ministarstva. Ova presuda je uručena apelantici 26. juna 2003. godine. Apelantica je apelaciju podnijela 8. novembra 2004. godine. Iz toga proizilazi da je apelantica propustila da se žali na konačnu presudu u roku za podnošenje apelacije predviđenim članom 15. stav

3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila konačnu presudu.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-968/04 (E.P.) | Sudska praksa | Aktio