Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-208/05 (D. K.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-208/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-208/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 12. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. K., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-909/02 od 11. decembra 2002. godine, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa identičnim zahtjevom, pokrenut prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 4. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-909/02 od 11. decembra 2002. godine. Apelant je, 6. maja 2005. godine, podnio zahtijev u kojem traži donošenje privremene mjere, kojom bi se naložila zabrana dovoženja šuta na zemljište za koje apelant tvrdi da pripada njegovoj porodici.
2. Polazeći od navoda apelanta, a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odnosno od Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, zatražena je informacija o tome da li je apelant pokrenuo postupak sa identičnim zahtjevom pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.
3. Utvrđeno je da je apelant, 14. aprila 2003. godine, podnio identičan zahtjev – aplikaciju Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, da je predmet registrovan pod brojem CH/03/13543, te da Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu još nije donio odluku.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
12. apelant je prethodno pokrenuo postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;».
5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa identičnim zahtjevom, prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu i stav Ustavnog suda da u slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda, br. U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine), Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić