Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1131/05 (B.R.-H)
Odluka donesena 13. 07. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1131/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-1131/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.R.-H., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Rev-244/03 od 8.
februara 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž- 1670/01 od 26. decembra 2002. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-146/89 od 23. avgusta 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. B. R.-H. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Vogošće, podnijela je, 6. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-244/03 od 8. februara 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 1670/01 od 26. decembra 2002. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-146/89 od 23. avgusta 2001. godine
2. Presudom Općinskog suda, broj P-146/89 od 23. avgusta 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1670/01 od 26. decembra 2002. godine, utvrđeno je da je između tužitelja A. B. (u daljnjem tekstu: tužitelj) sa jedne strane i M. umr. S. H., F. H. i apelantice sa druge strane, izvršena vansudska dioba nekretnina, te da su parnične stranke dužne priznati i trpiti da se na osnovu ove presude upišu kao vlasnici sa utvrđenim dijelovima u zemljišnim knjigama ovog suda, a sve u roku 15 dana od dana pravosnažnosti ove presude. Istom presudom apelantica je odbijena sa protivtužbenim zahtjevom u cijelosti.
3. Protiv presude Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-244/03 od 8. februara 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu jer označena vrijednost spora u tužbi, kao ni vrijednost protivtužbenog zahtjeva, ne prelaze minimalni iznos za dopuštenost ovog pravnog lijeka.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 125/02, od 26. septembra 2003. godine).
6. U konkretnom slučaju, revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena, pa je predstavljala neefektivan pravni lijek. Dakle, konačna odluka je bila presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1670/01 od 26. decembra 2002. godine.
7. Ova presuda uručena je apelantici prije 8. februara 2005. godine, kada je Vrhovni sud donio rješenje, broj Rev-244/03, kojim je odbačena njena revizija, a apelacija je podnesena 6. maja 2005. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić