Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1116/04 (F.S. i drugi)

Odluka donesena 13. 07. 2005.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1116/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-1116/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 1. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. S., N. Đ., A. H., S. G., M. G., M. G., B. L., O. I., N. M., S. H., B. T., K. T., J. Z., H. Lj., E.

M., F. Z., D. L., B. S., S. N., V. S., M. K., I. Š., E. D., B. D., D. P., R. S., D. V., Š. B., F. H., M. J., M. J., M. V., M. Š., B. T., F. K., V.

J., E. S., M. K. i I. B. podnesena protiv odluke Doma za ljudska prava u Bosni i Hercegovini u predmetima br. CH/98/584, CH/98/377, CH/98/410, CH/98/416, CH/98/417, CH/98/418, CH/98/422, CH/98/428, CH/98/429, CH/98/431, CH/98/435, CH/98/446, CH/98/447, CH/98/448, CH/98/449, CH/98/472, CH/98/473, CH/98/498, CH/98/585, CH/98/622, CH/98/626, CH/98/784, CH/98/785, CH/98/1084, CH/98/1092, CH/98/1305, CH/99/1613, CH/99/1729, CH/99/2025, CH/99/2207, CH/99/2215, CH/99/2685, CH/99/2998, CH/00/4801, CH/4832, CH/5105, CH/01/7301, CH/02/11106 od 7. novembra 2003. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. F. S., N. Đ., A. H., S. G., M. G., M. G., B. L., O. I., N. M., S. H., B. T., K. T., J. Z., H. Lj., E. M., F. Z., D. L., B. S., S. N., V. S., M. K., I. Š., E. D., B. D., D. P., R. S., D. V., Š. B., F. H., M. J., M. J., M. V., M. Š., B. T., F. K., V. J., E. S., M. K. i I. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Sarajeva, podnijeli su, 24. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Doma za ljudska prava u predmetima br. CH/98/584, CH/98/377, CH/98/410, CH/98/416, CH/98/417, CH/98/418, CH/98/422, CH/98/428, CH/98/429, CH/98/431, CH/98/435, CH/98/446, CH/98/447, CH/98/448, CH/98/449, CH/98/472, CH/98/473, CH/98/498, CH/98/585, CH/98/622, CH/98/626, CH/98/784, CH/98/785, CH/98/1084, CH/98/1092, CH/98/1305, CH/99/1613, CH/99/1729, CH/99/2025, CH/99/2207, CH/99/2215, CH/99/2685, CH/99/2998, CH/00/4801, CH/4832, CH/5105, CH/01/7301, CH/02/11106 od 7. novembra 2003. godine.

2. Apelanti traže da se preispita odluka Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetima navedenim u dispozitivu ove odluke, a koja se odnosi na njihovu «staru deviznu štednju», smatrajući da je tom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda.

4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

5. Član 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

1. Sud nije nadležan za odlučivanje;».

6. Ustavni sud naglašava, da su Ustav Bosne i Hercegovine i Sporazum o ljudskim pravima usvojeni istovremeno, 14. decembra 1995. godine, kao aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa treba smatrati da odredbe ova dva aneksa dopunjuju jedan drugog. Iz ovog proizilazi da odredbe sadržane u Sporazumu o ljudskim pravima ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) je uspostavljen Aneksom VI Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava. Apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ima za osnov član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine koji mu omogućava jurisdikciju s obzirom na «odluku bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini». Značajno je da Ustav Bosne i Hercegovine upućuje na koncept «sud u Bosni i Hercegovini» ne samo u članu VI/3.(b), već i u članu VI/3.(c). Odredbe člana VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine odnose se na nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u pogledu pitanja koja mu je proslijedio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», a odnose se na to da li je zakon, od čije valjanosti zavisi predmetna odluka, u saglasnosti, posebno, sa Ustavom Bosne i Hercegovine ili Evropskom konvencijom i njenim protokolima. Bez ikakve sumnje je da autori ovih odredaba nisu imali namjeru da Dom bude uključen među ove institucije koje treba da budu nadležne da pitanja u vezi sa ljudskim pravima dostavljaju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na preliminarna razmatranja.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine će biti konačne i obavezujuće. Slično, član XI/3. Sporazuma o ljudskim pravima ne predviđa da su odluke Doma predmet revizije, osim u nekim slučajevima od samog Doma, te su stoga konačne i obavezujuće. Kako su ove dvije odredbe bile usvojene u isto vrijeme, ispravno tumačenje nalaže da se zaključi da autori nisu imali namjeru da daju ni jednoj od ovih institucija nadležnost da revidira odluke one druge već, štaviše, smatraju da u pogledu pitanja ljudskih prava Ustavni sud i Dom treba da funkcionišu kao paralelne institucije, te da ni jedna od njih nije nadležna da se miješa u rad one druge, a da je u pojedinim slučajevima ostavljeno na raspolaganje podnosiocima zahtjeva da naprave izbor između alternativnih pravnih lijekova. (vidi, inter alia, Ustavni sud odluka broj U-7/98 od 26. februara 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 9/99). Stoga slijedi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje u predmetnom slučaju.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1116/04 (F.S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio