Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1052/04 (M.O.)
Odluka donesena 13. 07. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1052/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije: Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine u predmetu broj AP-1052/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. O., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-
413/04 od 9. novembra 2004. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-252/04 od 26. augusta 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj K-22/04 od 31. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Šumaca, Općina Velika Kladuša, koga zastupa Osman Hadžić, advokat iz Bihaća, podnio je, 2. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-413/04 od 9. novembra 2004. godine, presude Vrhovnog suda, broj Kž-252/04 od 26. augusta 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-22/04 od 31. maja 2004. godine. Apelant je, 28.decembra 2004.godine, dopunio apelaciju.
2. Kantonalni sud je presudom, broj K-22/04 od 31. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-252/04 od 28. augusta 2004. godine, osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog krivičnog djela teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151.stav 2, u vezi sa članom 150. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine.
3. Apelant je izjavio žalbu na presudu Vrhovnog suda, broj Kž- 252 /04 od 26. augusta 2004.godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Kž-413/04 od 9. novembra 2004.godine, odbacio kao nedopuštenu.
4. Apelant se žali da mu je, osporenim odlukama, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 7. Evropske konvencije.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant mora odlučivati o podnošenju pravnog lijeka, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati iskorištenim (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Apelant je protiv osporene presude Vrhovnog suda, broj Kž-252/04 od 26. augusta 2004. godine, izjavio žalbu, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Kž-413/04 od 9. novembra 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je žalba u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Vrhovnog suda, broj Kž-252/04 od 26. augusta 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
9. Kako je apelantu, 6. septembra 2004.godine, uručena presuda Vrhovnog suda, broj Kž- 252/04 od 28. avgusta 2004.godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena, 2. decembra 2004.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda, broj Kž- 252/04 od 28. avgusta 2004.godine.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić