Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-650/04 (B.T.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-650/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-650/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. T., podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj Su-1056/04 od 18. juna 2004. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj P-1512/99 od 11. novembra 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. B. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Dervente, podnio je, 22. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Su-1056/04 od 18. juna 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 30. novembra 2004. godine, osporavajući i presudu Osnovnog suda, broj P-1512/99 od 11. novembra 2004. godine.
2. Apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Vojske Republike Srpske, radi naknade materijalne štete. U toku parničnog postupka, apelant je podnio apelaciju kojom se žalio na rješenje Osnovnog suda, broj Su-1056/04 od 18. juna 2004. godine, kojim je odbijen njegov zahtijev za izuzeće sudije koji je vodio predmetni postupak. Apelant je, 30. novembra 2004. godine, dopunio apelaciju osporavajući i presudu Osnovnog suda, broj P-1512/99 od 11. novembra 2004. godine, kojom je u cijelosti odbijen kao nesonovan njegov tužbeni zahtijev. Apelant je naveo da je, 29. novembra 2004. godine, protiv navedene presude podnio žalbu Okružnom sudu u Banja Luci, o kojoj još nije odlučeno.
3. Apelant se, u suštini, žali na povredu prava na pravično suđenje.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
„Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio“.
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
„Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;“.
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
6. U pogledu osporenog rješenja Osnovnog suda, Ustavni sud naglašava da osporeno rješenje ne predstavlja „konačno odlučenje o apelantovim građanskim pravima i obavezama“, odnosno ne predstavlja konačnu odluku o apelantovom tužbenom zahtijevu (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-159/05, od 25. aprila 2005. godine), pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
7. U pogledu osporene presude Osnovnog suda, Ustavni sud naglašava da ni ta odluka ne predstavlja „konačno odlučenje o apelantovim građanskim pravima i obavezama“, obzirom da će ista biti predmet ispitivanja od strane redovnog žalbenog suda, tj. Okružnog suda u Banjaluci kojem je apelant podnio žalbu protiv navedene presude 29. novembra 2004. godine. Dakle, predmetni postupak je još uvijek u toku, a odgovor na pitanje da li je postupak bio pravičan, u principu, se ne može dati dok isti ne bude pravosnažno okončan (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jobardo protiv Španije, od 16. decembra 1988. godine, serija A-146, stav 68; i odluku Ustavnog suda broj, U-63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 38/03), pa slijedi da je apelacija i u ovom dijelu preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić