Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-563/05 (Javna Ustanova Regionalnog medicinskog centra «Dr Safet Mujić»)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-563/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-563/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javne Ustanove Regionalnog medicinskog centra «Dr. Safet Mujić» iz Mostara, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž- 743/04 od 7. januara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj R-157/00-II od 17. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Javna Ustanova Regionalnog medicinskog centra «Dr Safet Mujić» (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik, direktor dr. Safet Omerović, podnio je, 15. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-743/04 od 7. januara 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Mostaru, (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj R-157/00-II od 17. maja 2004. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj R-84/97 od 30. oktobra 1998. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-76/99 od 3. februara 2000. godine, završen je postupak kojim je utvrđena naknada za nekretnine označene kao k.č.3/31 i k.č. 3/32 upisane u z.k.ul.139 k.o. Mostar, a koje su eksproprisane u korist apelanta.
3. Dana 30. oktobra 2000. godine, apelant je podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Općinskog suda, broj R-84/97 od 30. oktobra 1998. godine, koji je Općinski sud rješenjem, broj R-157/00-II od 17. maja 2004. godine, odbio kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud rješenjem, broj Gž-743/04 od 7. januara 2005. godine, odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je donoseno u postupku u kojem je Sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Općinskog suda, broj R-84/97 od 30. oktobra 1998. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju na rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-743/04 od 7. januara 2005. godine, i rješenja Općinskog suda, broj R- 157/00-II od 17. maja 2004. godine, kojim je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka.
8. Ustavni sud primjećuje da se u vanparničnom postupku pred Općinskim sudom, kojim je utvrđena naknada za nekretnine koje su eksproprisane u korist apelanta, odlučivalo o njegovim građanskim pravima, pa Ustavni sud u smislu principa izraženog u tački 6 ove odluke zaključuje da se predmetni postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.
9. Apelant navodi da je zbog odbijanja zahtjeva za ponavljanje postupka došlo do povrede prava na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant svojom apelacijom pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u kojem Općinski sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u vanparničnom postupku. Ustavni sud je već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić