Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1136/04 (M. H. r. N., B. r. N. E., N. E. i T. r. N. J.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1136/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1136/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H. r. N., B. r. N. E., N. E. i T. r. N. J., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-530/03 od 22. januara 2004.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. H. r. N., B. r. N. E., N. E. i T. r. N. J. (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Bihaća, podnijele su, 25. februara i 12. marta 2004. godine, podneske Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) žaleći se na presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-530/03 od 22. januara 2004. godine. Navedene podneske Komisija nije proslijedila Ustavnom sudu već su apelantice 26. novembra 2004. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-530/03 od 22. januara 2004. godine, navodeći da su se prvobitno sa pomenutim podnescima obraćale Komisiji. Ustavni sud je idući u korist apelantica uzeo u obzir apelanticine prvobitno podnesene podneske Komisiji i prihvatio da je apelacija podnijeta u roku Ustavnom sudu.
2. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je presudom, broj K-54/00 od 22. maja 2003. godine, oslobodio od optužbe M. L. da je počinio krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Navedenom presudom M. H. r. N. i E. N., kćerke unesrećenog M. N., su sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućene na parnicu.
3. Protiv navedene presude žalbu je izjavilo Kantonalno tužilaštvo iz Bihaća, koju je Vrhovni sud presudom, broj Kž-530/03 od 22. januara 2004. godine, odbio i potvrdio presudu Kantonalnog suda.
4. Apelantice navode povredu prava na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...] 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
6. U konkretnom predmetu apelantice traže da se sprovede ponovan krivični postupak protiv navedenog lica. U vezi s tim, opravdano se postavlja pitanje da li pravo pojedinca da traži pokretanje krivičnog postupka protiv drugog lica spada u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.
7. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.
11. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelantica, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana
6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP- 408/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić