Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1239/05 (Š.I.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1239/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1239/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Š. I., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-278/04 od 8. marta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-364/03 od 10. marta 2003. godine , zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Š. I. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je, 31. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-
278/04 od 8. marta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-364/03 od 10. marta 2003. godine. Apelantica je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se nalaže Općini Tuzla da otpečati stan u Tuzli u ul. Patriotske lige br. 1, i isti oslobodi od lica i stvari i preda apelantici.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-364/03 od 10. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o prodaji stana na kome postoji stanarsko pravo, broj 23-783/99, 2___________________________________________________________________________zaključen između apelantice kao kupca i Općine Tuzla kao prodavca, 21. januara 2000. godine, i ovjeren 7. februara 2000. godine, pod brojem OVII-642/02, kao i suglasnost Opštinskog pravobranilaštva Tuzla na taj ugovor, broj SU-125/00 od 1. februara 2000. godine, i određeno brisanje prava svojine apelantice na tom stanu u KPU, broj 419/00 kod Općinskog suda. Istom presudom apelantica i Općina Tuzla su obavezani tužiteljici solidarno naknaditi troškove parničnog postupka u visini 1.352,00 KM.
3. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine, apelantica i Općina Tuzla su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, a apelantica je naknadno, 23. februara 2005. godine, u ovom predmetu Vrhovnom sudu podnijela prijedlog za donošenje sudske mjere osiguranja.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-278/04 od 8. marta 2005. godine, revizija je odbačena, uz obrazloženje da vrijednost spora ne prelazi iznos od 15.000,00 KM, kako je to propisano članom 364. Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud se oglasio stvarno nenadležnim da rješava o prijedlogu apelantice za izdavanje sudske mjere osiguranja, uz obrazloženje da je prema odredbi člana 268. stav 2. Zakona o parničnom postupku nakon pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o prijedlogu za sudsku mjeru osiguranja odlučuje sud koji je bio nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: 3___________________________________________________________________________ «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;
6. Prema članu 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. U konkretnom slučaju, prema članu 364. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99), revizija nije dozvoljena, pa revizija koju je apelantica izjavila predstavlja neefektivan pravni lijek. Prema tome konačna odluka protiv koje se može podnijeti apelacija je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine.
9. Kako je apelantici, 22. decembra 2003. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. maja 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko 4___________________________________________________________________________apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić