Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-732/04 (D.B.)
Odluka donesena 13. 07. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-732/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-732/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. B., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-925/02 od 23. juna 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. D. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banja Luke, podnio je, 23. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-925/02 od 23. juna 2004. godine. Apelant je, 27. decembra 2004. godine, dopunio apelaciju.
2. Apelant je bio nosilac stanarskog prava na stanu u Rijeci, a D. V. (u daljnjem tekstu: podnositeljica zahtjeva) nosilac stanarskog prava na stanu u Banjoj Luci. Apelant i podnositeljica zahtjeva su izvršili zamjenu stanova, zaključenjem ugovora o zamjeni, 10. juna 1993. godine.
3. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica - Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek Ministarstva), broj 05-050-02-02-5022/99 od 2. aprila 2002. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-
751/02 od 23. jula 2002. godine, prekinut je postupak u predmetu povrata stana koji je podnositeljica zahtjeva podnijela radi ulaska u posjed stana, u ulici Ravnogorska broj 4/3, u Banjoj Luci, koji je zamijenila sa apelantom. Navedenim zaključkom podnositeljica zahtjeva je upućena da pokrene postupak pred nadležnim sudom, radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni stana.
4. Presudom Vrhovnog suda, broj U-925/02 od 23. juna 2004. godine, tužba u upravnom sporu podnositeljice zahtjeva je uvažena, a osporeno riješenje Ministarstva, broj 05-050-01-751/02 od 23. jula 2002. godine, poništeno.
5. Apelant se žali da mu je, navedenim odlukama, povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
8. Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. Iz dokumentacije spisa je vidljivo da je presudom Vrhovnog suda, broj U-925/02 od 23. juna 2004. godine, tužba u upravnom sporu podnosioca zahtjeva uvažena, a osporeno rješenje Ministarstva, broj 05-050-01-751/02 od 23. jula 2002. godine, poništeno. U obrazloženju osporene presude se nalaže tuženom da u ponovljenom postupku postupi po odredbi člana 61. Zakona o upravnim sporovima, tako da umjesto poništenog donese drugi akt. Iz navedenog, slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
11. Obzirom na odredbe člana 16. stav 2. tačke 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić