Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-667/04 (B.S.)

Odluka donesena 13. 07. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-667/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-667/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. S., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-416/02 od 11.

maja 2004. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž-49/00 od 29. juna 2001. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu, broj RS-32/99 od 2. novembra 1999. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. B. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 28. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-416/02 od 11. maja 2004. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž- 49/00 od 29. juna 2001. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-32/99 od 2. novembra 1999. godine.

2. Apelant je rješenjem «Famineks» d.o.o. Sokolac (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 25/96 od 1. augusta 1996. godine, primljen u radni odnos, nakon što mu je prestao radni odnos u preduzeću NIS-FAM Kruševac. Kako apelant nije nikad stupio na posao, tuženi je donio rješenje, broj 47/98 od 18. maja 1998. godine, kojim je stavljeno van snage ranije rješenje na osnovu kojeg je primljen u radni odnos. Protiv navedenog rješenja apelant je uložio prigovor Upravnom odboru tuženog, 22. oktobra 1998. godine, o kojem nije odlučeno u roku od 15 dana, od dana podonošenja prigovora. Apelant je, 22. aprila 1999. godine, protiv tuženog podnio tužbu Osnovnom sudu, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, broj 47/98 od 18. maja 1998. godine, te uspostave prava iz radnog odnosa i isplate novčanih potraživanja po osnovu plaća i ostalih naknada.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj Rs-32/99 od 2. novembra 1999. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-49/00 od 29. juna 2001. godine, tužba apelanta je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je apelant rješenje o prestanku radnog odnosa kod tuženog, broj 47/98 od 18. maja 1998. godine, primio 19. oktobra 1998. godine, a da je prigovor tuženom na to rješenje podnio 22. oktobra 1998. godine. Kako tuženi nije u roku od 15 dana odlučio o prigovoru apelanta, apelant je imao pravo da u daljnjem roku od 15 dana, od dana isteka roka za odlučivanje o prigovoru, podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite svojih prava. Apelant je tužbu podnio 22. aprila 1999. godine, tj. nakon isteka zakonskog roka, zbog čega je sud tužbu odbacio kao neblagovremenu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-416/02 od 11. maja 2004. godine, odbio kao neosnovanu reviziju apelanta izjavljenu protiv navedenog rješenja. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da nižestepeni sudovi nisu donijeli pogrešnu odluku na štetu apelanta, kada su tužbu odbacili kao neblagovremenu, jer je apelant, podnoseći tužbu nakon isteka zakonskog roka, izgubio pravo na zaštitu prava iz radnog odnosa kod suda.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovo formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. U konkretnom slučaju, radni odnosi u Republici Srpskoj su bili regulisani Zakonom o radnim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97, 26/97 i 10/98), kojim je odredbama člana 56. stav 1., propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava iz radnog odnosa, ima pravo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, podnese prigovor nadležnom organu u preduzeću. Članom 57. stav 1. navedenog zakona je propisano da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u preduzeću ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora, ima pravo da u narednom roku od 15 dana traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

8. Redovni sudovi nisu raspravljali o zakonitosti prestanka radnog odnosa apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, a u obrazloženju rješenja sudovi su naveli da apelant nije blagovoremeno podnio tužbu prvostepenom sudu. Apelant, u toku cijelog postupka pred redovnim sudovima, nije argumentovano opravdao činjenicu neblagovremenog podnošenja tužbe. Drugim riječima, apelant nije opravdao tvrdnju da je podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku, u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za njega, zbog čega bi osporene odluke predstavljale povredu ustavnih prava apelanta. Apelant je cijelo vrijeme tvrdio da je prestanak njegovog radnog odnosa bio protivzakonit. Međutim, kao što je već naglašeno, da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-667/04 (B.S.) | Sudska praksa | Aktio