Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-623/05 (M. K.)

Odluka donesena 28. 06. 2005.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-623/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Moidrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-623/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K., podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj Rs-18/02 od 29. oktobra 2004.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Teslića, koga zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnio je, 21. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-18/02 od 29. oktobra 2004. godine.

2. Apelant je, 26. aprila 2004. godine, Osnovnom sudu podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj Rs-18/02 od 12. juna 2003. godine, a kojom je apelantov zahtjev za uspostavu radno pravnog statusa odbijen kao neosnovan.

3. Osnovni sud je osporenim rješenjem, broj Rs-18/02 od 29. oktobra 2004. godine, vratio prijedlog za ponavljanje postupka apelantu da u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja dostavi sudu dopunu prijedloga u kojem će navesti zakonski osnov po kome traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizilazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, te dokaze kojima se potkrepljuju navodi iz prijedloga.

4. Apelant je u skladu sa osporenim rješenjem 11. novembra 2004. godine dostavio Osnovnom sudu dopunu zahtjeva za ponavljanje postupka. Osnovni sud još nije riješio o zahtjevu za ponavljanje postupka.

5. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na pravo na rad zaštićeno članom 5e) i i) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i čl. 2., 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...] 7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;».

7. Apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1103/04 od 17. februara 2005. godine). Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjka dokaza koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako nije dovoljno potkrijepljena i ako nema izgleda na uspjeh.

8. Apelant u apelaciji na paušalan način ističe da je Osnovni sud osporenim rješenjem povrijedio njegova ustavna prava na nediskriminaciju u odnosu na pravo na rad i druga navedena prava, a da pri tom nije ponudio navode, činjenice i dokaze u prilog tvrdnje o povredi navedenih prava. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je osporenim rješenjem, broj Rs-18/02 od 29. oktobra 2004. godine od apelanta zatražio dopunu zahtjeva za ponavljanje postupka, te, stoga, to nije odluka kojom se rješava o meritumu apelantovog tužbenog zahtjeva, niti se donošenjem ove odluke koja je procesnog karaktera na bilo koji način pokreće pitanje diskriminacije vezano za apelantovo pravo na rad i ostala prava na koja se poziva u apelaciji.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-623/05 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio