Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-601/05 (N. H., N. D., Z. T., O. B., Dž. B., S. H., B. P., H. K., F. B.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-601/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-601/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije N. H., N. D., Z. T., O.
B., Dž. B., S. H., B. P., H. K., F. B. podnesene protiv rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj RS-120/03 od 15. maja 2004. godine, broj RS-134/04 od 11. novembra 2004. godine, broj RS-131/04 od 29.
oktobra 2004. godine, broj RS-213/04 od 18. februara 2005. godine, broj RS-188/04 od 30. novembra 2004. godine, broj RS-52/04 od 29.
oktobra 2004. godine, broj RS-199/04 od 30. decembra 2004. godine, broj RS-256/04 od 13. jula 2004. godine, broj RS-224/04 od 1.
novembra 2004. godine, jer su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. N. H., N. D., Z. T., O. B., Dž. B., S. H., B. P., H. K., F. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Doboja, koje zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnijeli su, 21. marta 2005. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-120/03 od 15. maja 2004. godine, broj RS-134/04 od 11. novembra 2004. godine, broj RS-131/04 od 29. oktobra 2004. godine, broj RS-213/04 od 18. februara 2005. godine, broj RS-188/04 od 30. novembra 2004. godine, broj RS-52/04 od 29. oktobra 2004. godine, broj RS-199/04 od 30. decembra 2004. godine, broj RS-256/04 od 13. jula 2004. godine, broj RS-224/04 od 1. novembra 2004. godine.
2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 30. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP- 601/05, AP-616/05, AP-617/05, AP-629/05, AP-635/05, AP-640/05, AP-648/05, AP-656/05, AP- 657/05 spoji u jedan predmet, pod brojem AP-601/05, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda po istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. Apelanti su, u periodu od 26. januara 2004. godine do 6. aprila 2004. godine, podnijeli tužbe Osnovnom sudu radi utvrđivanja prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je osporenim rješenjima, odbacio tužbe kao neblagovremene sa obrazloženjem da nisu podnesene u roku previđenom Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa. Taj sud je naveo da su apelanti trebali podnijeti tužbu u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja, odnosno od dana kad su saznali za povredu prava iz radnog odnosa, a kako to nisu učinili, nisu ispunili formalne uslove za podnošenje tužbe. Također se ističe, da od ukidanja ratnog stanja, 19. juna 1996. godine, nije više bilo zapreka da se apelanti zainteresuju za svoj radno-pravni status i zatraže internu zaštitu kod poslodavca. U rješenjima se dalje navodi da zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom organizacije u kojoj je bio zaposlen, a kako je utvrđeno da su apelanti propustili da zaštitu prava traže kod poslodavca, nego su podnijeli tužbu sudu tek nakon proteka više godina od saznanja za povredu prava, njihova je tužba neblagovremena i nedozvoljena.
4. Protiv osporenih rješenja Osnovnog suda, apelanti su izjavili žalbe Okružnom sudu u Doboju, koje još nisu riješene.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, postupci o predmetu apelacije su u toku pred Okružnim sudom u Doboju, pa osporene odluke Osnovnog suda nisu konačne odluke koje ne mogu biti preispitane. Iz ovog razloga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić