Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-695/05 (E.M.)

Odluka donesena 28. 06. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-695/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juni 2005. godine, u predmetu broj AP-695/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. M., podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-135/04 od 11. novembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. E. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, koga zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnio je, 21. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-135/04 od 11. novembra 2004. godine.

2. Apelant je Općinskom sudu 16. januara 2004. godine podnio tužbu protiv tuženog «Željeznice Bosne i Hercegovine» Sarajevo, radi utvrđenja da apelantu nije prestao radni odnos kod tuženog, te da se obaveže tuženi da apelanta vrati na posao, rasporedi ga na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi uz uspostavu svih prava iz radnog odnosa počev od 1. maja 1992. godine i da se obaveže tuženi da apelantu isplati naknadu po osnovu zarađenih a neisplaćenih plata.

3. Općinski sud je održao pripremno ročište 11. novembra 2004. godine, na koje nije pristupio punomoćnik apelanta, iako je o ročištu bio uredno obavješten. Na ročište je pristupio punomoćnik tuženog i predložio donošenje rješenja kojim se tužba smatra povučenom, navodeći da ne želi da se upušta u raspravljanje. Općinski sud je donio rješenje, broj Pr-135/04 od 11. novembra 2004. godine, da se tužba smatra povučenom.

4. Apelant je osporeno rješenje primio 22. novembra 2004. godine, a protiv navedenog rješenja nije izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, nego je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovo formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da iskoristi redovni pravni lijek, iako je ta mogućnost postojala prema odredbi člana 203. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03). Apelant je, dakle, propustio da protiv osporenog rješenja izjavi žalbu drugostepenom sudu,- Kantonalnom sudu u Sarajevu.

8. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-695/05 (E.M.) | Sudska praksa | Aktio