Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1460/05 (M.L.)
Odluka donesena 13. 07. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1460/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-1460/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. L., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. L. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Grada, podnio je, 7. jula 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu Okružni sud), broj Gž-1523/04 od 13. maja 2005. godine i rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-71/04 od 30. juna 2004. godine. Apelant je istovremeno podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Osnovnog suda, br. P-71/04 od 30. juna 2004. godine i I-122/05 od 22. juna 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-71/04 od 30. juna 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-1523/04 od 13. maja 2005. godine, utvrđeno je da je apelant kao tuženi smetao tužioca AD za trgovinu i ugostiteljstvo «Jedinstvo» Novi Grad u mirnom posjedu kioska-prodajnog objekta broj 28. u Novom Gradu ul. Karađorđa Petrovića, tako što je, 18. aprila 2004. godine, uklonio navedeni kiosk, nakon što ga je prethodno isključio od dovoda struje, te kiosk premjestio na slobodan prostor pred objekat robne kuće u Novom Gradu da bi postavio svoj kiosk koji je priključio na struju, vodu i kanalizaciju. Apelantu je naloženo da u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, uspostavi pređašnje posjedovno stanje tako što će ukloniti svoj kiosk i vratiti kiosk tužioca kojeg će spojiti na struju. Apelantu je naloženo da se ubuduće uzdrži od navedenog ili sličnog smetanja posjeda tužioca i istom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 475 KM.
3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj I-122/05 od 22. juna 2005. godine, dozvoljeno je traženo izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Osnovnog suda, broj P-71/04 od 30. juna 2004. godine.
4. Apelant navodi da su pobijanim rješenjima povrijeđena njegova ustavna prava, jer mu je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, proizvoljne primjene zakona uskraćeno pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da se pred nadležnim općinskim upravnim organom vodi postupak zbog postavljanja kioska, čiji ishod još nije poznat, tvrdeći da posjeduje urbanističku suglasnost i građevinsku dozvolu.
5. Apelant nije posebno obrazložio svoj zahtjev za donošenje privremene mjere.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
8. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
9. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Okružnog suda i Osnovnog suda, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Apelant, osim navoda iz apelacije, ne nudi nikakve konkretne činjenice i dokaze koji idu u prilog tome da se usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere, zbog eventualne mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić