Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-201/05 (B. K.)

Odluka donesena 13. 07. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-201/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-201/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. K., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1471/02 od 18. novembra 2004. godine, i rješenja Općinskog suda II Sarajevo, broj O-

574/94 od 15. decembra 1999. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova

OBRAZLOŽENJE

1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 8. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1471/02 od 18. novembra 2004. godine, i rješenja Općinskog suda II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj O-574/94 od 15. decembra 1999. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj O-574/94 od 15. decembra 1999. godine, odbijen je prijedlog apelanta za ispravku rješenja o nasljeđivanju, broj O-574/94 od 16. augusta 1994. godine. Navedenim prijedlogom apelant je tražio da se navedeno rješenje o nasljeđivanju ispravi, tako što će se u njemu navesti iznos od 1.500,34 KM» kao iznos dospjelih a neisplaćenih penzija, koje čine ostavštinu iza smrti apelantovog oca. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je utvrđivanje ostavštine izvršeno na temelju uvida u uvjerenje Društvenog fonda Penzijsko-invalidskog osiguranja BiH (u daljnjem tekstu: PIO BiH), broj 04-1058289903 od 12. jula 1994. godine, te da u konkretnom slučaju Sud nije bio, niti je mogao biti u mogućnosti utvrditi o kojem se iznosu novčanih potraživanja tačno radi, jer su ova potraživanja promjenjljive vrijednosti (povećanje ili smanjenje neisplaćenih penzija i sl.) već je moguće utvrditi samo period potraživanja, što je Sud i učinio. Istovremeno, Sud je apelanta uputio na parnični postupak u kojem će eventualno utvrditi tačno određeni iznos potraživanja od PIO BiH.

3. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-1471/02 od 18. novembra 2004. godine, odbio žalbu apelanta i navedeno prvostepeno rješenje potvrdio.

4. Apelant se u apelaciji žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 17 Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 17 Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu (...);».

6. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda, donesena u ostavinskom postupku, smatrajući da je njihovim donošenjem povrijeđeno njegovo ustavno pravo da se o njegovim građanskim pravima i obavezama odluči u pravičnoj i javnoj raspravi u razumnom roku, kao i pravo na imovinu, zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. Slijedom toga, Ustavni sud ističe, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, da ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor», te da se radi o postupku u kojem se ne utvrđuje postojanje ili nepostojanje neke sporne činjenice ili prava od kojih zavisi ishod ostavinskog postupka (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 43/03). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da, kada se u toku trajanja ostavinskog postupka, ili nakon njega, pojavi neka sporna činjenica ili je sporna primjena prava, zainteresovana strana u ostavinskom postupku može radi razjašnjenja «spora» pokrenuti parnični postupak. U takvom slučaju, odluka parničnog suda o «sporu» iz ostavinskog postupka ima obligatoran karakter za ostavinski sud.

8. U ostavinskom postupku sud utvrđuje ostavštinu na osnovu nespornih činjenica i dokaza. Apelant je, u konkretnom slučaju, tražio od Općinskog suda da u rješenju o nasljeđivanju bude unesen tačan iznos neisplaćenih penzija, iako se to nije moglo na nesumnjiv način utvrditi iz uvjerenja PIO BiH. U vezi utvrđivanja te činjenice, apelant je mogao pokrenuti parnični postupak, na što ga je osporenim rješenjem upućivao Općinski sud, navodeći razloge za svoju odluku. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelantu i dalje stoje na raspolaganju pravna sredstva primjenom kojih bi u parničnom postupku mogao tražiti ostvarenje i zaštitu svojih prava i tako otkloniti eventualne povrede ustavnih prava na koje se poziva u apelaciji. Pravosnažnost odluke ostavinskog suda, u skladu sa članom 131. stav 5. Zakona o vanparničnom postupku («Službeni list SR BiH», broj 10/89), ne spriječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-205/03 od 26. avgusta 2004. godine). Nakon što bi u parnici bile utvrđene sporne činjenice, apelant ima mogućnost da od suda traži donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-201/05 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio