Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-179/05 (A. Đ. i drugi)

Odluka donesena 13. 07. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-179/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-179/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. Đ. i drugih, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj: U-66/04 od 1. decembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. A. Đ. i drugi (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Doboja, koje zastupa Z. M., advokat iz Doboja, podnijeli su, 3. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: U-66/04 od 1. decembra 2004. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda, broj: U-66/04 od 1. decembra 2004. godine odbačena je, kao neblagovremena tužba apelanata za pokretanje upravnog spora. Apelanti su navedenom tužbom pokrenuli upravni spor i tražili poništenje rješenja tužene opštine Doboj, broj 08-364-936/00 od 28. decembra 2000. godine, kojim se izdaje urbanistička saglasnost JODP «Dobojinvest» iz Doboja za izgradnju 175 stambenih individualnih objekata za izbjeglo stanovništvo na označenom zemljištu; zatim poništenje pojedinačnih rješenja o dodjeli zemljišta, broj: 01-012-2-14-7/00 od 23. marta 2000. godine, na ime lica od 1. do 124. pobliže označenih u tužbi apelanata; te poništenje rješenja o odobrenju za građenje od 16. marta 2001. godine, sa brojem pobliže označenim u tužbi i na ime lica od 1. do 124. označenih u tužbi.

3. Apelanti se u apelaciji žale da su rješenjem Okružnog suda povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija) Apelanti traže od Ustavnog suda da ukine osporeno rješenje i naloži Okružnom sudu u Doboju da donese presudu kojom će poništiti osporene akte-rješenja opštine Doboj, pobliže označene u tužbi.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

6. Postupak u upravnim sporovima regulisan je Zakonom o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 12/94), u kojem je, odredbom stava 1. člana 23. propisano da se «tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja je podnosi». U konkretnom slučaju apelanti upravnom tužbom traže poništenje osporenih upravnih akata opštine Doboj, smatrajući da su njima povrijeđena njihova navedena ustavna prava prilikom dodjele građevinskog zemljišta drugim licima, jer smatraju da su oni vlasnici i nasljednici zemljišta, koje je dodijeljeno licima od 1. do 124. označenih u tužbi. Osporenim rješenjem, Okružni sud je odlučio da je tužba apelanata podnesena neblagovremeno, s obzirom da su osporeni upravni akti doneseni od 28. decembra 2000. godine do 16. marta 2001. godine, a da je tužba za poništaj tih upravnih akata podnesena 11. oktobra 2004. godine. U konkretnom slučaju, blagovremeno podnošenje tužbe je predstavljalo efektivni pravni lijek.

7. Apelanti, u toku postupka pred Okružnim sudom, nisu argumentovano opravdali činjenicu propusta blagovremenog podnošenja tužbe. Drugim riječima, apelanti nisu opravdali tvrdnju da je podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku, u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za njih, zbog čega bi formalna odluka Okružnog suda predstavljala povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti su sve vrijeme tvrdili da je dodjela spornog zemljišta drugim licima bila protivzakonita, politički motivisana i diskriminatorska. Međutim, da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti upravnu tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-179/05 (A. Đ. i drugi) | Sudska praksa | Aktio