Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-451/04 (S.S.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-451/04
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 451/04, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. S., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Gž-606/03 od 6.
aprila 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj P- 283/01 od 21. aprila 2003. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice podnio je 11. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-606/03 od 6. aprila 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-283/01 od 21. aprila 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 25. januara 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda i Šumskog gazdinstva «Birač» iz Vlasenice (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je, 2. marta 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. marta 2005. godine, a tužitelj 18. marta 2005. godine.
4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. juna 2005. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
6. Presudom Osnovnog suda broj P-283/01 od 21. aprila 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-606/03 od 6. aprila 2004. godine, obavezan je apelant da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 255,56 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Prvostepena presuda je donesena nakon održane glavne, usmene i javne rasprave u prisustvu punomoćnika tužitelja i apelanta, a drugostepena presuda je donesena u nejavnoj sjednici vijeća Okružnog suda.
7. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je tužitelj podnio tužbu protiv apelanta 24. jula 1991. godine, te da je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je apelant u društvenoj šumi, kojom upravlja i gazduje tužitelj, 7. oktobra 1990. godine bespravno posjekao i prisvojio jedno stablo smrče, čime je tužitelju pričinio štetu u iznosu koji je utvrđen na osnovu nalaza vještaka šumarske struke.
IV. Relevantni propisi
8. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ», br. 29/78, 39/85, 57/89, «Službeni glasnik RBiH», br. 2/92 i 13/93, te «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 17/93) relevantne odredbe glase:
«Član 154.
(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Član 376.
Potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. [...]»
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant u apelaciji navodi kako nije izvršio bespravnu sječu šume kojom upravlja i gazduje tužitelj, a da ni navodno nastala šteta nije pravilno obračunata. Dalje, da su sudovi pogrešno procijenili provedene dokaze, kao i da su prošli svi rokovi zastare potraživanja naknade štete. Dakle, u suštini, apelant se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u čemu vidi povredu svog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
10. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje neosnovani, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
11. Tužitelj je u odgovoru na apelaciju, također, naveo da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje neosnovani i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Gž-606/03 od 6. aprila 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 11. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
19. Osporenim presudama je odlučeno o tužbenom tužiteljevom zahtjevu za naknadu štete od apelanta, dakle odlučeno je o građanskim pravima i obavezama, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud je nadležan da ispita je li postupak bio pravičan, onako kako to zahtijevaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Apelant osporava navedene presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, posebno ističući da su prošli rokovi zastare tužiteljevog potraživanja.
21. Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03).
22. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
23. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoka, izvršio uvid u sve raspoložive objektivne dokaze, te izveo i dokaz vještačenjem vještaka šumarske struke. Apelant je učestvovao u postupku i imao mogućnost da predlaže dokaze i da se izjasni o svim izvedenim dokazima. Drugostepeni sud je ocijenio da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Odluke sudova su jasne i dovoljno obrazložene. Apelant nije u toku postupka izjavio prigovor zastarjelosti tužiteljevog potraživanja, a pored toga, iz raspoloživih dokumenata, očigledno je da je šteta nastala 7. oktobra 1990. godine, a da je tužitelj tužbu podnio 24. jula 1991. godine. Kako potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, odnosno za pet godina od kada je šteta nastala, u smislu člana 376. Zakona o obligacionim odnosima, očigledno je da nisu prošli rokovi zastare tužiteljevog potraživanja.
24. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić