Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-328/05 (I. M.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-328/05
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 328/05, rješavajući apelaciju I. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija I. M., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-83/02 od 9. decembra 2004. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša podnio je 4. marta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-83/02 od 9. decembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 7. marta 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. marta 2005. godine, a tuženi 23. marta 2005. godine.
4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 16. maja 2005. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
6. Rješenjem Službe za opću upravu i boračka pitanja Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Općinska služba) broj 02-560-26-4/98 od 3. novembra 1998. godine, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja zadobijenog za vrijeme službe u Armiji RBiH, počevši od 1. aprila 1996. godine pa dok za to postoje zakonom propisani uvjeti.
7. Rješenjem tuženog broj UP-II-04/1-41-472/01 od 14. novembra 2001. godine usvojena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja Općinske službe, prvostepeno rješenje je ukinuto i riješeno da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida sa 60% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja i oboljenja na koje je služba u Armiji RBiH uticala na pogoršanje, te da prava priznata ovim rješenjem apelantu pripadaju počevši od 1. novembra 2001. godine, pa dok za to postoje zakonom propisani uvjet u mjesečnom iznosu od 50,00 KM.
8. Vrhovni sud je Presudom broj U-83/02 od 9. decembra 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu, izjavljenu protiv navedenog rješenja tuženog. U obrazloženju ove presude je navedeno da je tuženi osporeno rješenje donio na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja - Nalaza i mišljenja Drugostepene ljekarske komisije, na koje su primijenjene relevantne odredbe Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca.
IV. Relevantni propisi
9. U Zakonu o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca - Prečišćeni tekst («Službeni list SFRJ», br. 31/86, 44/89, 87/89, 20/90 i 42/90, te "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
Vojni invalid je lice koje je, vršeći vojne dužnosti u ratu ili u miru, zadobilo ranu, povredu, ozljedu ili bolest zbog koje je nastupilo oštećenje njegovog organizma.
Član 25.
Prema procentu invaliditeta, vojni invalidi se razvrstavaju u deset grupa vojnog invaliditeta, i to: (...)
VI grupainvalidi sa 60% invaliditeta (...).
Član 26. stav 1.
Pri utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta, licima kod kojih je (...) nastupilo oštećenje organizma uzima se odgovarajući procent od cjelokupnog oštećenja organizma, s obzirom na prirodu bolesti i njen razvitak, trajanje i težinu ratnih napora, odnosno napora pri vršenju vojne službe u oružanim snagama, kao i s obzirom na druge okolnosti koje su u pojedinom slučaju uticale na bolest.
10. U Pravilniku o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni list SFRJ», broj 7/82) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Procent vojnog invaliditeta utvrđuje se na osnovu odredaba ovog pravilnika i Liste procenata vojnog invaliditeta (u daljem tekstu: Lista) koja je odštampana uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi kako je nepravilnom primjenom materijalnih propisa i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku koji je okončan pobijanom presudom, povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da prilikom donošenja odluka u postupku koji je okončan osporenom presudom nadležni organi nisu uzeli u obzir i cijenili svu medicinsku dokumentaciju. Apelant smatra da mu prema vrsti i težini povreda nije pravilno utvrđen procent vojnog invaliditeta i pripadajuća prava, te smatra da mu pripada pravo na veći procent vojnog invaliditeta i pravo na ortopedski dodatak i pomagala i ostala prava prema vrsti i težini povreda.
b) Odgovor na apelaciju
12. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da se u suštini apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku, a kako se iz navedenih razloga apelacijom ne može pobijati navedena presuda Vrhovnog suda, niti se apelacijom navode konkretni razlozi u čemu se sastoji povreda apelantovih ustavnih prava, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. Tuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantu nije priznato pravo na ortopedski dodatak jer je Drugostepena ljekarska komisija u Sarajevu svojim Nalazom i mišljenjem broj 270/01 od 10. oktobra 2001. godine, koji je citiran u osporenom rješenju, utvrdila da apelantu ne pripada pravo na ortopedski dodatak jer nisu ispunjeni uvjeti iz člana 46. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, jer se kod apelanta ne radi o teškom oštećenju funkcije ekstremiteta, niti o amputaciji ekstremiteta. S obzirom da je postupak koji je okončan osporenom presudom proveden u skladu s zakonskim i podzakonskim aktima, te kako nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, predlaže da se apelacija odbije u cijelosti.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U- 83/02 od 9. decembra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Ova presuda je dostavljena apelantu 19. januara 2005. godine, a apelacija je podnesena 4. marta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
21. Postupak pred sudom, u konkretnom slučaju, odnosi se na utvrđivanje visine apelantovog vojnog invaliditeta, što spada u kategoriju apelantovih građanskih prava, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak koji je okončan pobijanom presudom Vrhovnog suda bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Apelant tvrdi da mu je pravo na pravičan postupak povrijeđeno nepravilnom primjenom zakona i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, jer smatra da ostvaruje pravo na vojni invaliditet u većem procentu od utvrđenog po osnovu vrste i težine zadobijenih povreda, te da mu pripada i pravo na ortopedski dodatak.
23. Ustavni sud općenito nije nadležan da vrši provjeru utvrđivanja činjenica niti da tumači odluke redovnih sudova, osim ukoliko odluka redovnih sudova krši ustavna prava. To je u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kad je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03). Ustavni sud smatra da Vrhovni sud nije zloupotrijebio pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi.
24. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava iprotiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
25. U konkretnom slučaju, ocjenjujući pravičnost cjelokupnog postupka koji je okončan osporenom presudom, Ustavni sud ističe da je u smislu člana 46. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca preduvjet za stjecanje prava na ortopedski dodatak teško oštećenje funkcije ekstremiteta, ili amputacija ekstremiteta. Apelant nije uspio dokazati, niti u upravnom, niti u sudskom postupku, da je kao posljedica zadobijenih povreda kod njega nastupilo teško oštećenje funkcije ekstremiteta, odnosno da su se ispunili zakonski uvjeti za priznavanje prava na ortopedski dodatak. Vrhovni sud je osporenu presudu donio u nejavnoj sjednici, gdje je ispitao zakonitost osporenog upravnog akta, razmatrajući utvrđeno činjenično stanje, procesna i pravna pitanja. U postupku su prikupljeni svi relevantni dokazi, prije svega Nalaz i mišljenje Drugostepene ljekarske komisije u Sarajevu, koja je nakon pregleda apelanta i uvida u relevantnu medicinsku dokumentaciju svojim Nalazom i mišljenjem broj 270/01 od 10. oktobra 2001. godine predložila ukupan procent apelantovog vojnog invaliditeta. Vrhovni sud je protumačio i primijenio određene zakonske i podzakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana.
26. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić