Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-203/05 (R. Š.)
Odluka donesena 13. 07. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-203/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-203/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. Š., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-1/05 od 4. marta 2005. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-13/03 od 7. oktobra 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj K-22/01 od 18. juna 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. R. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kotor Varoši, podnio je, 6. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvlp-1/05 od 4. marta 2005. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž- 13/03 od 7. oktobra 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-22/01 od 18. juna 2002. godine.
2. Osnovni sud je presudom, broj K-22/01 od 18. juna 2002. godine, oglasio apelanta krivim za krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Odlučujući o žalbi apelanta i Osnovnog javnog tužilaštva u Kotor Varoši, Okružni sud je presudom, Kž-13/03 od 7. oktobra 2004. godine odbio žalbu apelanta a djelimično uvažio žalbu Osnovnog javnog tužilaštva u Kotor Varoši, preinačio odluku o kazni i apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Kvlp-1/05 od 4. marta 2005, odbacio kao nedozvoljen zahtjev apelantovog branioca za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Osnovnog suda, broj K-22/01 od 18. juna 2002. godine, i presude Okružnog suda, broj Kž-13/03 od 7. oktobra 2004. godine. U obrazloženju navedenog rješenja se ističe da Zakon o krivičnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 50/03, 111/04 i 115/04), koji je stupio na snagu 1. jula 2003. godine, i koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, u svojim odredbama ne poznaje i ne propisuje ovaj vanredni pravni lijek.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
8. Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
[...] 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
10. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
11. U konkretnom slučaju, zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Osnovnog suda, broj K-22/01 od 18. juna 2002. godine i presude Okružnog suda, broj Kž-13/03 od 7. oktobra 2004. godine, je odbačen kao nedozvoljen, pa slijedi da je posljednji efektivni pravni lijek, koji je apelantu bio na raspolaganju, bila žalba na presudu Osnovnog suda, broj K-22/01 od 18. juna 2002. godine, o kojoj je odlučio Okružni sud presudom, broj Kž-13/03 od 7. oktobra 2004. godine.
12. Kako je apelantu presuda Okružnog suda, broj Kž-13/03 od 7. oktobra 2004. godine, uručena 7. decembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena, 6. aprila 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić