Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-1071/05 (M.M.)
Odluka donesena 22. 07. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1071/05
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
22. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-1071/05, po zahtjevu M. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. M., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-1071/05 od 18. maja 2005. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa E. J., advokat iz Sarajeva, podnijela je, 25. maja 2005. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-1071/05 od 18. maja 2005. godine.
2. Apelantica je podnijela, 22. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu, sa zahtjevom za donošenje privremene mjere, kojom je osporavala rješenje Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372-P-1533/99 od 29. marta 2005. godine, kojim je utvrđeno pravo na vraćanje spornog stana u posjed podnosiocu zahtjeva Siniši Ljujiću, a apelantici utvrđen prestanak prava privremenog korištenja predmetnog stana koji joj je dodijeljen rješenjem JU Centar za zdavstvenu zaštitu žena i materinstva, broj 10-45/1-95 od 14. februara 1995. godine, na osnovu kojeg je zaključila ugovor o korištenju tog stana, broj
05. OH-1-249/05 od 10. marta 1995. godine, i naloženo da napusti stan u roku od 15 dana, od dana dostavljanja navedenog rješenja, bez prava na alternativni smještaj po standardima utvrđenim Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
3. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-1071/05 od 18. maja 2005. godine, kojom je odbacio apelaciju kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova. Ustavni sud je u toj odluci, između ostalog, zaključio slijedeće: “8. U konkretnom slučaju, apelantica osporava rješenje Uprave, broj 23/6-372-P-
1533/99 od 29. marta 2005. godine, protiv kojeg je bilo moguće izjaviti žalbu Kantonalnom ministarstvu stambenih poslova Sarajevo. Kako apelantica nije došla do konačne odluke u njenom slučaju, koja bi mogla biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom, već je apelaciju podnijela protiv prvostepenog rješenja, slijedi, da za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.”
4. U zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, apelantica navodi da joj protiv osporenog rješenja, izuzev apelacije Ustavnom sudu, nije bio dostupan efektivan pravni lijek, obzirom da žalba na osporeno rješenje nema suspenzivno dejstvo, te ne odlaže njegovo izvršenje. U zahtjevu za preispitivanje apelantica traži da Ustavni sud stavi van snage svoju odluku, broj AP-1071/05 od 18. maja 2005. godine, te hitno donese privremenu mjeru o obustavi deložacije nje i njenog muža kao suvlasnika predmetnog stana, koja je zakazana za 10. juni 2005. godine, a nakon toga donese odluku o meritumu, kojom će usvojiti njenu apelaciju.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP- 1071/05 od 18. maja 2005. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: "Član 71. (1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke. (2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda. [...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici. [...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 18. maja 2005. godine, a zahtjev podnesen 25. maja 2005. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. st. 1. i 6. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
10. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud zaključuje da se zahtjev temelji na činjenicama i dokazima koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke, i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije. Naime, apelantica se na nezakonitost osporenog rješenja pozivala i u svojoj apelaciji, kojom je od Ustavnog suda zatražila donošenje privremene mjere o obustavi izvršenja osporenog rješenja. Dakle, navodi koje je apelantica iznijela u zahtjevu za preispitivanje bili su poznati Ustavnom sudu prilikom donošenja odluke čije se preispitivanje traži.
11. Na osnovu navedenog, proizilazi da apelantica, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustvanog suda, nije dostavila dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da navodi iz zahtjeva, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
12. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio jednoglasno kao u dispozitivu ovog rješenja.
13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić