Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1053/05 (S.S.)
Odluka donesena 28. 06. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1053/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1053/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj Kž-31/04 od 21. decembra 2004. godine, presude Općinskog suda u Goraždu, broj K-6/04 od 21.
septembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu, broj Kv-2/05 od 2. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 18. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-31/04 od 21. decembra 2004. godine, presude Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-6/04 od 21. septembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu, broj Kv-2/05 od 2. marta 2005. godine.
2. Općinski sud je presudom, broj K-6/04 od 21. septembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Kž-31/04 od 21. decembra 2004. godine, oglasio krivim apelanta zbog krivičnog djela iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i izrekao mu uvjetnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo djelo.
3. Apelant je, 21. februara 2005. godine, podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, koji je Općinski sud rješenjem, broj Kv-2/05 od 2. marta 2005. godine, odbacio. Protiv navedenog rješenja dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u roku od tri dana od dana dostavljanja navedenog rješenja. Apelant nije naveo da li je koristio ovaj pravni lijek.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
6. Iz prakse organa Evropske konvencije slijedi da molbe za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. Protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Na osnovu navedenog, u konkretnom slučaju, konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda, broj Kž-31/04 od 21. decembra 2004. godine. Ovu presudu apelant je primio 24. decembra 2004. godine, a apelacija je podnesena 18. aprila 2005. godine, dakle nakon proteka roka od 60 dana za podnošenje apelacije, kako je predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić