Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-979/04 (N.A.)
Odluka donesena 22. 07. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-979/04
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
22. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović, Tudor Pantiru i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-979/04, po zahtjevu Avdić Nedžada, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev N. A., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-979/04 od 17. februara 2005. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. A. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Mostara, podnio je, 10. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-979/04 od 17. februara 2005. godine.
2. Navedenom odlukom Ustavnog suda rješeno je o apelaciji Branke Belobrk protiv: presude Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Už-169/04 od 3. juna 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj U-471/03 od 24. februara 2004. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj Up-II-13- 25-232/01 od 8. septembra 2003. godine i rješenja Službe uprave za urbanizam, građenje i imovinsko pravne poslove Grada Mostara, broj 3-372-6632/98 od 23. juna 2003. godine.
3. Ustavni sud je utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na temelju odredaba člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda naloženo je nadležnom organu Gradske uprave Grada Mostara, da po hitnom postupku odluči o zahtijevu Branke Belobrk u skladu sa ustavnim pravima za koja je utvrđeno da su povrijeđena.
4. Podnosilac zahtjeva za preispitivanje ove odluke Ustavnog suda je druga stranka u postupku, koja je kao zainteresirano lice učestvovala u postupku pred Kantonalnim sudom u Mostaru, obzirom da stanuje u spornom stanu, koji je bio predmet spora pred organima uprave, redovnim sudovima i Ustavnim sudom.
5. Podnosilac zahtjeva tvrdi kako mu je predmetna apelacija dostavljena na izjašnjenje, 10. februara 2005. godine, s tim da je naglašeno da je rok za izjašnjenje osam dana od dana prijema dopisa. Podnosilac zahtjeva je putem pošte otpremio odgovor na apelaciju, 17. februara 2005. godine, dakle u ostavljenom roku od osam dana, dok je Ustavni sud u osporenoj odluci naveo da ostali pozvani, što uključuje i podnosioca zahtjeva, nisu dostavili odgovore na apelaciju. U ostalom dijelu zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, podnosilac zahtjeva osporava pravna shvatanja Ustavnog suda, odnosno osporava pravo apelantice da koristi sporni stan.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 71. Poslovnika Ustavnog suda koja u relevantnom dijelu glasi:
"Član 71.
(1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
(2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
7. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtijeva.
8. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 17. februara 2005. godine, a zahtjev podnesen 10. maja 2005. godine, Ustavni sud smatra da je zahtjev za preispitivanje podnesen u roku iz člana 71. st. 1. i 6. Poslovnika Ustavnog suda.
9. Ustavni sud ističe da prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud mora imati na umu da su, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja odluka Ustavnog suda, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
10. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda za koju se traži preispitivanje. Ustavni sud u vezi s tim ističe, da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost, da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj. Na Ustavnom sudu je da odluči, da li činjenice, navedene u zahtjevu, stvaraju nedoumicu u pogledu zaključka, sadržanog u odluci Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži.
11. Ustavni sud, u pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtijeva za preispitivanje navedene odluke, primjećuje da je druga stanka u postupku podnijela odgovor na apelaciju u ostavljenom roku, tj. da je odgovor putem pošte otpremila 17. februara 2005. godine. Taj odgovor je u Ustavnom sudu primljen 18. februara 2005. godine i nije razmatran na sjednici Ustavnog suda kada je donesena osporena odluka, obzirom da je stigao dan kasnije. Prema tome, iako je osporena odluka Ustavnog suda donesena na temelju člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, a ne na temelju člana 64. stav 2. Poslovnika, kada je obavezno da se drugoj stranci u postupku da mogućnost izjašnjenja, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju ipak, u interesu kontradiktornosti postupka, potrebno razmotriti odgovor druge stranke u postupku, tim prije što se u njemu osporava pravo apelantice na uživanje spornog stana. Stoga, slijedi da je osnovan zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-979/04 od 17. februara 2005. godine.
12. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić