Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/05 (J.T.)
Odluka donesena 22. 07. 2005.
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-881/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 07. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. jula 2005. godine, u predmetu broj AP-881/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13, člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. T., podnesena zbog nestanka lica tokom rata na području Bosne i Hercegovine, jer je apelantica propustila da u ostavljenom roku dopuni apelaciju.
OBRAZLOŽENJE
1. J. T. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Nikšića, Državna zajednica Srbije i Crne Gore, podnijela je, 21. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog nestanka svog ujaka I. K., na području Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini.
2. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente iz člana 18. stav 2. tačka
3. Poslovnika Ustavnog suda, obzirom da uz apelaciju nije dostavljena potvrda o prijavljenom nestanku člana porodice, od apelantice je, 23. maja 2005. godine, u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, zatraženo da dopuni apelaciju. Dopis Ustavnog suda, kojim se traži dopuna apelacije, apelantica je primila, 6. juna 2005. godine, međutim, u ostavljenom roku nije dopunila apelaciju.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
„Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;“.
4. Od apelantice je zatraženo da apelaciju dopuni tako da dostavi potvrdu o prijavljenom nestanku člana porodice, zbog toga što je Ustavni sud u svojoj praksi, kada je takođe, rješavao apelacije koje su podnijele porodice čiji su članovi nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, zauzeo slijedeći stav: „[...]Ustavni sud konstatira da su se apelanti obratili Međunarodnom komitetu Crvenog križa, odnosno državnoj ili jednoj od entitetskih komisija za traženje nestalih lica, od kojih nisu dobili informacije o nestanku članova njihovih porodica. Dakle, apelanti su preduzeli razumne aktivnosti u pogledu traženja članova svojih porodica, obraćajući se organizacijama za traženje nestalih lica[...]“ (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-129/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 38). Identičan stav je prethodno usvojio i bivši Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Selimović i ostali (odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. marta 2003. godine, CH/01/8365). Iz navedenog stava proizilazi da su apelanti, obraćanjem, odnosno prijavljivanjem nestanka člana porodice organizacijama za traženje nestalih lica, iscrpili pravne lijekove dostupne po zakonu, te stoga nije potrebno od apelanata zahtijevati da se obrate redovnim sudovima, prije podnošenja apelacije. Dakle, potvrda o prijavljenom nestanku člana porodice je dokaz o iscrpljivanju pravnih lijekova, odnosno ispunjavanju uslova za dopustivost apelacije.
5. Međutim, u ostavljenom roku, apelantica nije dopunila apelaciju, odnosno nije dostavila potvrdu o prijavljivanju nestanka člana porodice.
6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić