Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-88/05 (R. i V. Ž.)

Odluka donesena 17. 02. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-88/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 02. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-88/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se, kao neosnovan, zahtjev R. i V. Ž., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. R. i V. Ž. (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Konjica, podnijele su, 22. januara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-93/04 od 11. novembra 2004. godine. Apelantice su također, zatražile donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio pravni promet stana, koji se nalazi u Konjicu u ulici Kolonije broj 7/2, vlasništvo Darinke Živak (u daljnjem tekstu: tužena), te da se navedena zabrana upiše u javne knjige ili da se izvrši zabilježba spora (apelacije) na predmetnoj nekretnini u javnim knjigama, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud u Konjicu je presudom, broj P-271/02 od 30. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-93/04 od 11. novembra 2004. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantica, kojim su tražile poništenje ugovora o kupoprodaji spornog stana, zaključenog između tužene kao nosioca stanarskog prava na spornom stanu i UNIS Igman d.o.o. Konjic, kao vlasnika stana, kao i da se u zemljišnim knjigama izvrši brisanje tužene kao vlasnice stana. Apelantice su u tužbi naznačile vrijednost spora od 1.000 KM. Protiv navedene drugostepene presude apelantice su izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH, koji još nije donio odluku.

3. Apelantice, u vezi sa prijedlogom za donošenje privremene mjere kao razlog navode da tužena, kao vlasnik spornog stana, konstantno pokušava stan prodati trećem licu, što bi za apelantice i za treće lice prouzrokovalo neotklonjive štetne posljedice u slučaju da se poništi navedeni kupoprodajni ugovor, na osnovu kojeg je tužena steklo vlasništvo spornog stana.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

6. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim aktima, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih navoda, apelantice ne nude nikakve dokaze, niti konkretne navode, koji idu u prilog tome da se usvoji njihov zahtjev za donošenje privremene mjere zbog nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelantica neosnovanim.

10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-88/05 (R. i V. Ž.) | Sudska praksa | Aktio