Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-154/05 (N. Ć.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-154/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-154/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev N. Ć., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. N. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa F. K., advokat iz Sarajeva podnio je, 21. januara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-189/04 od 27. oktobra 2004. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj K-03/02 od 25. marta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-189/04 od 27. oktobra 2004. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djelarazbojništvaiz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 36/03) te mu je za navedeno krivično djelo, primjenom čl. 41. i 42. istog zakona, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a ranija kazna zavora u trajanju od dvije godine, koja mu je izrečena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-342/99 od 13. marta 2001. godine, uzeta je kao utvrđena, te je temeljem člana 46. stav 2. i člana 47. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. U navedenu kaznu uračunato je vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru od 11.novembra 1998. godine do 26. marta 1999. godine.
3. Apelant u apelaciji, između ostalog, navodi da su u toku postupka povrijeđene odredbe iz člana 13. Zakona o krivičnom postupku, jer ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu istinito i potpuno utvrdili činjenice važne za donošenje zakonite odluke, niti su sa jednakom pažnjom ispitivali i utvrđivali činjenice koje terete i koje idu u korist apelantu. Apelant ističe da je na njegovu štetu povrijeđeno načelo materijalne istine i njegova ravnopravnost u postupku u odnosu na nadležnog tužitelja, a samim tim i pravo na pravično suđenje iz člana 6. st 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekastu: Evropska konvencija).
4. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je njegov brak razveden pravomoćnom sudskom presudom, a troje malodobne djece povjereno je njemu na odgoj čuvanje i vaspitanje. Apelant je, također naveo da mu je nakon razvoda braka, 30. septembra 2004. godine, rođena kćerka koju također izdržava, i s obzirom na činjenicu da je jedini hranitelj svoje malodobne djece, smatra da bi njegovo slanje na izdržavanje kazne zatvora prije odluke o apelaciji dovelo u pitanje egzistenciju njegove malodobne djece, sa posljedicama koje se ne bi mogle otkloniti.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivno-pravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.
10. U konkretnom slučaju apelant ukazuje na razvod braka i povjeravanje malodobne djece na izdržavanje, odgoj, čuvanje i vaspitanje njemu. Međutim, u smislu člana 27. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine, na molbu apelanta ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja, može se odložiti izvršenje kazne zatvora, između ostalog i u slučaju, ako je osuđena osoba hranitelj obitelji, a stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo bi ugroženo izdržavanje obiteljskog domaćinstva. Odluku o tome donosi nadležni redovni sud.
11. Obzirom na nevedenu mogućnost koja apelantu stoji na raspolaganju, te kako Ustavni sud ne vidi druge razloge za donošenje privremene mjere, imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić