Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-711/05 (B. B.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-711/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-711/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev B. B., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa V. M. Č., advokat iz Pala, podnio je, 22. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-131/03 od 28. januara 2005. godine i presude Osnovnog suda u Rogatici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-64/02 od 7. maja 2003. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj K-64/02 od 7. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Kž-131/03 od 28. januara 2005. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 12. do 15. septembra 2002. godine.

3. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi odgodio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

4. Kao razlog za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je upisao postdiplomske studije na Fakultetu za trgovinu i bankarstvo Univerziteta «Braća Karića» u Beogradu u školskoj 2004/2005. godini i zaključio ugovor o školarini, iz kojih razloga mu je Osnovni sud u Višegradu rješenjem, broj IKS-3/05 od 28. februara 2005. godine, odložio početak izvršenja kazne do 28. aprila 2005. godine.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

6. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, zahtijev za donošenje privremene mjere se smatra opravdanim, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mamatukalov i Abdurasulovic protiv Turske, presuda od 6. februara 2003. godine, stav 55).

7. Član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv je u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

8. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koji je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane redovnih sudova, prilikom odlučivanja u navedenom krivičnom predmetu, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i navesti razloge zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Pravo na slobodu ličnosti, i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno je članom 5. Evropske konvencije i predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima liše osobu tog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u toku postupka pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtijevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelant kao razlog za donošenje privremene mjere navodi upis na posdiplomske studije i zaključenje ugovora o školarini, zbog čega bi upućivanje na izdržavanje kazne zatvora za njega moglo imati nesagledive štetne posljedice. Ove činjenice je već razmatrao nadležni redovni sud i, u okviru svoje nadležnosti, donio odluku o odlaganju izvršenja izrečene kazne. Međutim, navedene okolnosti se ne mogu smatrati opravdanim razlogom za donošenje privremene mjere od strane Ustavnog suda, te kako Ustavni sud ne vidi druge razloge za donošenje privremene mjere, imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio je da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-711/05 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio