Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-901/05 (A. S. i E. S.)
Odluka donesena 26. 04. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-901/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-901/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev A. S. i E. S., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. S. i E. S. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Zenice, podnijeli su, 4. aprila 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-160/03 od 18. januara 2005. godine. Apelanti su također, podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere, u kojem su, u suštini, zatražili da Ustavni sud obustavi postupak njihove deložacije do stavljanja van snage ugovora čije su poništenje apelanti tražili u postupku koji je okončan osporenom presudom.
2. Općinski sud u Zenici je presudom, broj P.728/01 od 30. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-116/02 od 13. januara 2003. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanata u kojem je traženo da se utvrdi da je ništav i bez pravne važnosti ugovor o poklonu nekretnina zaključen, 10. marta 1992. godine, između apelanata kao poklonodavaca i oca jednog od apelanata kao poklonoprimca. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-160/03 od 18. januara 2005. godine, odbio reviziju apelanata, u potpunosti prihvativši razloge iz prvostepene i drugostepene presude.
4. Apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu u kojoj su naveli da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Oni se, u suštini, žale da je do navedenih povreda došlo jer je ugovor čije su poništenje tražili u parničnom postupku koji je okončan osporenom presudom ništav i zatražili su od Ustavnog suda da utvrdi ništavost tog ugovora.
5. Apelanti su u zahtjevu za donošenje privremene mjere naveli da „mole donošenje privremene mjere jer bi nastala nepopravljiva šteta pošto im uskoro predstoji deložacija.“ Apelant nisu obrazložili o kakvoj se deložaciji radi, ali se može zaključiti iz dokumentacije u predmetu da im prijeti deložacija iz nekretnina koje su bile predmet ugovora o poklonu čije su poništenje tražili u postupku pred redovnim sudovima koji je okončan osporenom presudom. U tom je postupku pravosnažno utvrđeno da je taj ugovor pravno valjan.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenom presudom, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere
9. U konkretnom slučaju, apelanti nisu ponudili nikakve dokaze, niti konkretne navode koji idu u prilog tome da se usvoji njihov zahtjev za donošenje privremene mjere zbog nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata neosnovanim.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić