Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-977/05 (S.S.)
Odluka donesena 26. 04. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-977/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-977/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. S., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, koju zastupa P. C., advokat iz Banja Luke, podnijela je, 11. aprila 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-713/03 od 26. januara 2005. godine. Apelantica je istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude Vrhovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Vrhovnog suda, broj U-713/03 od 26. januara 2005. godine, uvažena je tužba M. i M. K., iz Osijeka, protiv rješenja tuženog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-258/03 od 2. aprila 2003. godine, u predmetu vraćanja stana u posjed. Presudom Vrhovnog suda je poništeno osporeno rješenje Ministarstva, kojim je bilo poništeno rješenje prvostepenog organa uprave, broj 05-050-02-02-543/00 od 3. marta 2003. godine. Osporenim rješenjem Ministarstva je bio odbijen zahtjev M. K. za vraćanje u posjed dvosobnog stana u Banjoj Luci, Beogradska broj 3/3, stan broj 18, zbog toga što je zahtjev podnesen od strane neovlaštenog lica.
3. Vrhovni sud je utvrdio da je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da je M. K., na dan 30. april 1991. godine, imao status člana porodičnog domaćinstva M. K., nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu i da je, 30. marta 2000.godine, podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed. Po ocjeni Vrhovnog suda, član 14. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, daje pravo na vraćanje u posjed stana, kako nosiocu stanarskog prava, tako i članu njegovog porodičnog domaćinstva, koji takav status ima prema članu 6. Zakona o stambenim odnosima. Dakle, Vrhovni sud je utvrdio da je osporeno rješenje Ministarstva doneseno nepravilnom primjenom zakona, te je iz tog razloga i poništeno.
4. Apelantica navodi da je pobijanom presudom povrijeđeno njeno pravo zagarantirano članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer se pobijana presuda zasniva na pogrešnoj primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, kao i Zakona o stambenim odnosima. Apelantica ističe da je, na osnovu Zakona o upravnim sporovima, a na osnovu pobijane presude, Ministarstvo dužno da u roku od 30 dana donese novo rješenje u skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda, što će dovesti do njenog iseljenja iz predmetnog stana, prije nego što Ustavni sud odluči o njenoj apelaciji. Zbog toga je zatražila da Ustavni sud odloži izvršenje pobijane presude. Apelantica nije posebno obrazložila neotklonjive i štetne posljedice, koje bi po nju mogle nastupiti, ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Vrhovnog suda, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, apelantica nije navela vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi po nju mogla nastupiti, zbog nedonošenja privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud navode apelantice u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, smatra paušalnim i na osnovu njih ne može usvojiti zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić