Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-968/04 (E.P.)
Odluka donesena 12. 04. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-968/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-968/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev E. P., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. E. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Hasan Muminović, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 8. novembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-38/03 od 1. septembra 2004. godine i presude Vrhovnog suda, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine. Dopunu apelacije apelantica je podnijela 30. decembra 2004. godine. Apelantica je takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio privremenom korisniku raspolaganje spornim stanom, kao i poduzimanje radnji koje mogu nanijeti štetu na imovini koja se traži u povrat od strane apelantice, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Rudo je rješenjem, broj 05-050-38-89a/99 od 4. oktobra 1999. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, broj 05-050-01-828/01 od 6. avgusta 2001. godine, odbilo kao neosnovan zahtjev apelantice za vraćanje stana, koji se nalazi u Rudom.
3. Vrhovni sud je presudom, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine, odbio kao neosnovanu tužbu apelantice, podnesenu protiv navedenog konačnog upravnog rješenja.
4. Vrhovni sud je presudom, broj Uvl-38/03 od 1. septembra 2004. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, broj U-1123/01 od 7. maja 2003. godine.
5. U apelaciji se naglašava da su navedenim presudama Vrhovnog suda povrijeđena apelantičina ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) i člana 8 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Apelantica nije posebno obrazložila neotklonjive i štetne posljedice, koje bi po nju mogle nastupiti, ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Vrhovnog suda, prilikom odlučivanja u upravnom sporu i po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, apelantica nije navela vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi po nju mogla nastupiti, zbog nedonošenja privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud navode apelantice u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, smatra paušalnim i na osnovu njih ne može usvojiti zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić