Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-261/05 (S. L.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-261/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-261/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev S. L., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. L. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Brčkog, podnijela je, 21. februara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-
597/04 od 28. decembra 2004. godine. Apelantica je također, 7. juna 2005. godine, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja o izvršenju Apelacionog suda, broj I-361/05 od 14. marta 2005. godine.
2. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je presudom, broj P-26/04-I od 23. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Gž-597/04 od 28. decembra 2004. godine, ustanovio pravo privremene služnosti kolskog i pješačkog prolaza u korist nekretnina koje se nalaze u Brčkom, kao povlasnog dobra, u vlasništvu tužitelja P. i S. M. (u daljnjem tekstu: tužitelji). Apelantica je obavezana da, kao vlasnica poslužnog dobra, prizna i omogući tužiteljima korištenje prava služnosti preko njene nekretnine pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Osnovni sud je rješenjem, broj I-361/05 od 14. marta 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj Gž-205/05 od 5. maja 2005. godine, na prijedlog tužitelja, dozvolio izvršenje presude Osnovnog suda od 23. novembra 2004. godine. Osnovni sud je zaključkom, broj I-
361/05 od 25. maja 2005. godine, odredio sprovođenje izvršenja kod apelantice kao izvršenika, uklanjanjem postavljenih prepreka, drvene šupe, žičane ograde i drvene kapije sa njene nekretnine kako bi se tužiteljima omogućilo korištenje prava služnosti kolskog i pješačkog prolaza. Također, zaključkom je naložena naplata troškova postupka u ukupnom iznosu od 950 KM, popisom, procjenom i pljenidbom pokretnih stvari apelantice koje se nalaze u njenoj kući.
4. Apelantica je, u svojoj apelaciji, navela povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica nije posebno obrazložila nijednu od ovih povreda, nego je navela da su tužitelji nezakonito «oteli» njenu imovinu, te da «s obzirom na korumpiranost u nadležnim institucijama može očekivati i da je sa porodicom istjeraju na ulicu».
5. Apelantica je u zahtjevu za donošenje privremene mjere navela da bi sprovođenjem rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 14. marta 2005. godine, „došlo do rušenja nekih pomoćnih objekata koji su privatno vlasništvo i nelegalne uzurpacije zemljišta koje je privatna imovina.“
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenom presudom, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Pored toga, prema usvojenom stavu Ustavnog suda, u situaciji kada se od Ustavnog suda traži donošenje privremene mjere kako bi se privremeno obustavilo izvršenje pravosnažne sudske presude, apelant bi u prilog takvom zahtjevu trebao priložiti dokaze koji, prima facie, ukazuju na neophodnost donošenja takve mjere (vidi odluku o privremenoj mjeri Ustavnog suda, AP-531/04 od 23. jula 2004. godine). Kako apelantica nije predočila takve dokaze, Ustavni sud smatra njen zahtjev neosnovanim.
9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić