Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1129/04 (R.P.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1129/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine 2004. godine, u predmetu broj AP-1129/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev R. P., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. R. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupa Zoran Plotan, iz Banja Luke, podnio je, 25. decembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud «zabranio svako postupanje nadležnih organa do okončanja ovog postupka».
2. Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj O-1971/02 od 10. marta 2003. godine, u zaostavštinu ostaviteljice A. P., svrstano je pored pokretnih stvari i pravo na otkup stana u Banjoj Luci u ul. Đure Đakovića broj 2 stan broj 1, na kojem je zakonski nasljednik proglašen apelant sa 1/1 dijela.
3. Republički javni tužilac Republike Srpske protiv rješenja o nasljeđivanju kojim je apelant (brat ostaviteljice) proglašen zakonskim nasljednikom na pravo otkupa stana u Banjoj Luci, Đure Đakovića broj 2 stan broj 1, izjavio je zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Gvl-2/04 od 28. oktobra 2004. godine, zahtjev za zaštitu zakonitosti je uvažen, preinačeno je rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj O-
1971/02 od 10. marta 2003. godine, u dijelu kojim je apelant proglašen za jedinog nasljednika na zaostavštini ostaviteljice A. P., koju čini i pravo otkupa jednosobnog stana u Banjoj Luci u ul, Đure Đakovića broj 2 stan broj 1, površine 46m2, tako što se neće raspravljati zaostavština koju čini navedeno pravo ostaviteljice.
5. Apelant u apelaciji, između ostalog, navodi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti u suštini podnijelo preduzeće «Putnik» AD Banja Luka, koje nema legitimaciju davaoca stana na korištenje, pa je sporna legitimacija podnosioca zahtjeva. Apelant ističe da je Vrhovni sud pogrešno ocijenio da li stanarsko pravo može biti predmet nasljeđivanja ukazujući i na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U-6/98 od 24. septembra 1999. godine.
6. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud «zabrani svako postupanje nadležnih organa do okončanja postupka pred Ustavnim sudom»
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
9. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
10. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
11. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve dokaze i razloge koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti zbog nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
12. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
13. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić