Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1495/05 (Š. I.)
Odluka donesena 13. 09. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1495/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Ševale Iljazagić, u predmetu broj AP-1495/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ševale Iljazagić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-152/05 od 26. aprila 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1016/04 od 29. oktobra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj P-330/04 od 24. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ševala Iljazagić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je, 13. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-152/05 od 26. aprila 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1016/04 od 29. oktobra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-330/04 od 24. juna 2004. godine. Apelantica je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se nalaže Općini Tuzla da otpečati stan u Tuzli u ul. Patriotske lige br. 1, i isti oslobodi od lica i stvari i preda apelantici, kao vlasnici stana, što proizilazi iz knjige položenih ugovora, broj KPU-419/00, koja se vodi kod Općinskog suda u Tuzli.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj P-330/04 od 24. juna 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1016/04 od 29. oktobra 2004. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice za određivanje mjere osiguranja kojom bi se naložilo protivniku osiguranja, Općini Tuzla – Službi za stambene poslove da stan u Tuzli, ul. Patriotske lige br. 1. (bivša Nikole Tesle br. 6.) odmah otpečati, oslobodi od lica i stvari i preda apelantici, te rješenje o određivanju takve mjere osiguranja dostavi odmah Općinskom načelniku Tuzla. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno, da je presudom Općinskog suda u Tuzli broj P-364/03 od 10. marta 2003. godine utvrđeno da je ništav kupoprodajni ugovor i naloženo brisanje prava svojine na spornom stanu upisanom u korist apelantice, a navedena presuda je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1348/03 od 28. oktobra 2003. godine, iz čega proizilazi da ne postoji pravni osnov na osnovu kojeg bi apelantica mogla tražiti određivanje predložene mjere osiguranja u smislu člana 269. Zakona o parničnom postupku. Sud je istakao da se prema citiranom članu, mjera osiguranja može odrediti ako se ispune dva kumulativna uslova, i to prvi, ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava, te drugi, ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.
3. Protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1016/04 od 29. oktobra 2004. godine, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-152/05 od 26. aprila 2005. godine, revizija je odbačena kao nedozvoljena, uz obrazloženje da žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopuštena, jer rješenje o privremenoj mjeri osiguranja nije konačna odluka.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. […]
4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: […] 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
6. U konkretnom slučaju, prema članu 282. tačka 6. a u vezi sa članom 253. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03), revizija protiv rješenja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopuštena, pa revizija koju je apelantica izjavila predstavlja neefektivan pravni lijek. Prema tome konačna odluka protiv koje se može podnijeti apelacija je rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1016/04 od 29. oktobra 2004. godine.
7. Kako je apelantici, 30. novembra 2004. godine, uručeno rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1016/04 od 29. oktobra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Kantonalnog suda.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić