Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1812/05 (M. M.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1812/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i podpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Milorada Mijovića, u predmetu broj AP-1812/05, rješavajući zahtjev Milorada Mijovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine(«Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milorada Mijovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Mijović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je, 29. augusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-9/05 od 14. jula 2005. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-1065/04 od 8. decembra 2004. godine, i Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Odsjek Trebinje (u daljnjem tekstu: Odsjek Ministarstva), broj 05-050-48-60/03 od 3. aprila 2003. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio tuženoj Opštini Trebinje da odmah omogući apelantu posjed predmetnog stana do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je do 1991. godine sa porodicom živio u Ulici Ante Starčevića broj 54, u Mostaru. Zbog ratnih dejstava, porodica apelanta je bila primorana da napusti navedeni stan, otišavši u inostranstvo kao izbjeglice, kada faktički prestaje bračna zajednica, jer apelantova supruga Branka i djeca su ostala u Kanadi, gdje se i danas nalaze, a apelant se vratio u Bosnu i Hercergovinu.

3. Nakon završetka rata, apelant je nastavio da živi u stanu u Ulici Vojvode Stepe broj 5, u Trebinju, sa svojom majkom Milkom, pošto mu je otac, kao formalni nosilac stanarskog prava na spornom stanu, umro 1. februara 1979. godine. Iz dostavljene dokumentacije i spisa vidljivo je da majka Milka nije, određenim formalnim pravnim aktom niti zaključivanjem ugovora o korišćenju stana poslije smrti supruga, apelantovog oca, na sebe prenijela stanarsko pravo.

4. Nakon smrti majke, 6. februara 1998. godine, apelant je, 4. marta 1998. godine, zaključio ugovor o korišćenju predmetnog stana sa nadležnim SIZ-om za stambene poslove-Trebinje. U međuvremenu, prema navodima iz apelacije, supruga je kao sunosilac stanarskog prava na stanu u Mostaru isti otkupila i novčana sredstva zadržala za sebe.

5. U pravnom postupku rješavanja konačnog pravnog statusa spornog stana u Trebinju, rješenjem Odsjeka Ministarstva, broj 05-050-48-60/03 od 3. aprila 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-1065/04 od 6. decembra 2004. godine, utvrđen je prestanak prava privremenog korištenja spornog stana apelantu koji je, istim rješenjem, obavezan da preda navedeni stan Opštini Trebinje, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Takođe, odlukom Odsjeka Ministarstva, broj N-05-050-48-66/03 od 2. aprila 2003. godine, utvrđeno je da nisu ispunjeni uslovi za nadovjeru Ugovora zaključenog sa SIZ-om iz stambene oblasti Trebinje, pa su ugovor o korištenju stana i rješenje o dodjeli stana na korištenje apelantu oglašeni ništavim. U obrazloženju navedenog rješenja je navedeno da je sporni stan ostao bez pravnih sljednika, da apelant nije bio član porodičnog domaćinstva, da je rješenje o dodjeli stana pravno ništavo i, konačno, da apelant ima status bespravnog korisnika.

6. Za vrijeme apelantovog odsustva, a na osnovu zaključka o dozvoli izvršenja Odsjeka Ministrastva, broj 05-050-48-60/03 od 29. septembra 2003. godine, nadležni organi su, 8. oktobra 2003. godine, prinudno izvršili prvostepeno rješenje Odsjeka Ministarstva tako što su, uz asistenciju radnika Centra javne bezbjednosti Trebinje, ušli u prostorije spornog stana.

7. Okružni sud je presudom, broj 9/05 od 14. jula 2005. godine, tužbu apelanta u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-1065/04 od 6. decembra 2004. godine, odbio kao neosnovanu. Okružni sud je u potpunosti usvojio pravne navode iz pobijanog rješenja.

8. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićen članom II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio tuženoj Opštini Trebinje da odmah omogući apelantu posjed predmetnog stana do donošenja odluke o apelaciji.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju, apelant nije dostavio nikakve razloge i dokaze koji ukazuju na mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica i koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica. Naime, apelant osim navoda da je jedno vrijeme stanovao u spornom stanu nije ničim dokazao da donošenje osporenih odluka o prestanku privremenog korištenja stana u Trebinju predstavlja neotklonjivu štetu za apelanta, u pogledu eventualnog ostvarivanja njegovih prava na spornom stanu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1812/05 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio