Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-844/04 (M. F.)
Odluka donesena 13. 09. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-844/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP-844/04, rješavajući apelaciju Marka Feješa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Feješa, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-282/04 od 15. septembra 2004.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Feješ (u daljnjem tekstu: apelant), iz Rajeva Sela, podnio je, 30. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-282/04 od 15. septembra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-530/01-I-4 od 21. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Gž-282/04 od 15. septembra 2004. godine, odbačena je zbog apsolutne nenadležnosti suda tužba apelanta, kojom je tražio da se utvrdi da je rješenje Opštinskog sekretarijata za inspekcijske i imovinsko-pravne poslove Opštine Brčko, broj: 04/2-476-14 od 20. aprila 1977. godine, ništavo i da se naloži zemljišno-knjižnom uredu Osnovnog suda da na osnovu ove presude uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje, tako što će apelanta kao nasljednika pokojne Franjke Tomić upisati kao vlasnika sa 1/1 dijela na nekretininama, označenim i decidno navedenim u obrazloženju pobijane presude. Istom presudom odbijen je kao neosnovan alternativni zahtjev apelanta da se tuženi Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, obaveže da na ime nezakonito oduzetog zemljišta od prednika apelanta 2___________________________________________________________________________ Franjke Tomić, apelantu isplati novčani iznos od 200.000,00 KM, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Apelacioni sud je u obrazloženju osporene presude naveo da je Osnovni sud pravilno postupio i tužbu apelanta odbacio, jer je apelant tražio da se utvrdi ništavost rješenja Opštinskog sekretarijata za inspekcijske i imovinsko-pravne poslove Opštine Brčko, koje predstavlja akt organa uprave, pa je poništenje tog rješenja apelant mogao da traži samo u upravnom postupku prema čl. 247. do 249. Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine», br. 3/00 i 8/03, odnosno u upravnom sporu kako je to zaključio prvostepeni sud. Takođe, Apelacioni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda kojim je apelant odbijen sa alternativnim tužbenim zahtjevom, s obzirom na činjenicu da sud nije nadležan da odlučuje o glavnom zahtjevu apelanta, a da od odluke o glavnom zahtjevu zavisi osnovanost alternativnog zahtjeva.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glase:
«1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant 3___________________________________________________________________________ odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovo formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
6. Ustavni sud zapaža da o pravu apelanta na nekretninama koje su bile predmet spora kod Osnovnog suda u parničnom postupku, a potom po žalbi apelanta kod Apelacionog suda nije meritorno odlučeno, obzirom da je, kako je u razlozima obje presude navedeno, apelant umjesto da vodi upravni spor, podnio tužbu sudu kojom je tražio da se u parničnom postupku utvrdi ništavost rješenja koje je donio organ uprave. Ustavni sud nalazi da Osnovni sud nije raspravljao o ništavosti osporenog akta organa uprave iz razloga što nije nadležan da ispituje zakonitost odluke organa uprave donesene u upravnom postupku, jer se ovakve odluke mogu poništiti, ukinuti ili mijenjati samo u upravnom postupku, a potom u upravnom sporu. Iz navedenih razloga, Osnovni sud je svojom presudom tužbu apelanta odbacio u pogledu glavnog zahtjeva, a u pogledu alternativnog zahtjeva odbio kao neosnovanu, što je svojom presudom potvrdio i Apelacioni sud.
7. Kako u ovom predmetnom postupku sudovi nisu odlučivali u meritumu, to ne postoje pravne pretpostavke za razmatranje apelacije, jer apelant u skladu sa pravilima o iscrpljivanju pravnih lijekova, nije došao do odluke koja se može smatrati konačnom i protiv koje se može podnijeti apelacija Ustavnom sudu. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić