Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1404/05 (Z. P.)
Odluka donesena 13. 09. 2005.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1404/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i podpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj, 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Zijada Pite, u predmetu broj AP-1404/05, rješavajući zahtjev Zijada Pite za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Zijada Pite za donošenje privremene mjere.
Obustavlja se postupak otkupa stana u Sarajevu u Ulici Muhameda ef. Pandže broj 391/I.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno dejstvo do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnoj sjednici, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijad Pita (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Aida Pita, iz Sarajeva, podnio je, 1. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja meritorne odluke u razumnom roku po zahtjevu za povrat stana u posjed u predmetu Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6372-P-3801/98. Apelant je, 30. augusta 2005. godine, dopunio apelaciju. Apelant je takođe podnio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će privremenom korisniku zabraniti otkup stana u Sarajevu u Ulici Muhameda efendije Pandže broj 49E/1,
2. Apelant je nosilac stanarskog prava na spornom stanu, a na osnovu rješenja o dodjeli stana i zaključenog ugovora o korišćenju stana, broj 05-ON-1-2236/85 od 9. decembra 1998. godine. Predmetni stan apelant je napustio 19. januara 1990. godine, radi odlaska na rad u inostranstvo, a u stanu je ostao i nastavio da ga koristi jedan član apelantovog porodičnog domaćinstva sve do 29. decembra 1993. godine. Davalac stana, kako je vidljivo iz dokumentacije i spisa predmeta, nije nikad pokrenuo postupak za otkaz stanarskog prava apelantu. Apelant je blagovremeno podnio zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, a u skladu sa Zakonom o prestanku važenja Zakona o napuštenim stanovima.
3. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je rješenjem, broj 23/6-372-P-3801/98 od 14. jula 2000. godine, kao neosanovan odbila zahtjev apelanta za povrat stana u posjed, sa obrazloženjem da je sporni stan napustio još 4. decembra 1989. godine, zaključivši sporazumni raskid radnog odnosa zbog odlaska u inostranstvo. Predmetno rješenje je doneseno na osnovu člana 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, po kome nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim, kao i članovi njegovog porodičnog domaćinstva, nemaju pravo na povrat stana jer su zakonito prestali biti nosioci stanarskog prava.
4. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-3735/01 od 7. marta 2002. godine, poništeno je navedeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen Upravi na ponovni postupak.
5. U ponovljenom postupku, Uprava je rješenjem, broj 23/6-372-P-3801/98 od 7. juna 2004. godine, odbila zahtjev apelanta za povrat stana u posjed kao neosnovan.
6. Rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-2084/04 od 13. oktobra 2004. godine, poništeno je navedeno rješenje i predmet ponovo vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
7. Uprava je novim rješenjem, broj 23/6-372-P-3801/98 od 30. maja 2005. godine, ponovo odbila zahtjev apelanta za povrat stana u posjed kao neosanovan.
8. Na novo rješenje Uprave, broj 23/6-372-P-3801/98 od 30. maja 2005. godine, apelant je uložio žalbu, pa je Ministarstvo rješenjem, broj 27/02-23-13665/05 od 5. jula 2005. godine, poništilo navedeno rješenje Uprave i predmet, 15. jula 2005. godine, vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
9. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povređeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
11. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
12. U konkretnom slučaju je očigledno da okolnosti ovog slučaja pokreću pitanje, prije svega, iz člana 6. Evropske konvencije, posebno pitanje razumanog roka kao jednog od elemenata ovog ustavnog prava koji je zaštićen ovim članom. Ovakav zaključak se donosi na osnovu činjenice da postupak po zahtjevu apelanta za povrat stana traje sedam godina, a da okolnosti slučaja ne ukazuju da je predmet, činjenično i pravno toliko složen, da bi iziskivao tako dug pravni postupak za njegovo rješavanje.
13. Ustavni sud napominje da se apelantima mora osigurati uživanje ustavnih prava, kao i njihova efektivna sudska zaštita u slučaju kada prijeti realna opasnost od povrede Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenim pravima. Ova zaštita podrazumijeva i efektivno zaustavljanje svake prijetnje od strane upravnih organa, prije svega, u slučajevima u kojima upravni organi postupaju proizvoljno, a s druge strane i zabrana odnosno obustava pravnih postupaka koji se mogu preduzeti zbog neblagovremenog postupanja upravnih organa i donošenja odgovarajuće konačne odluke U vezi s tim, Ustavni sud napominje da upravni organi moraju postupati u skladu sa zakonima, jer je to jedan od osnivnih principa pravne države i principa podjele vlasti u državi prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. I konačno, to postupanje mora biti u razumnom roku kako se ne bi nepotrebno odugovlačilo donošenje konačne odluke o apelantovom pravu i time ugrozilo ostvarivanje njegovih ustavnih prava, ne ulazeći u osnovanost apelantovog zahtjeva o povratu predmetnog stana.
14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da eventualno omogućavanje otkupa predmetnog stana privremenom korisniku, a da se nije odlučilo meritorno i konačno o pravu apelanta na povrat predmetnog stana u njegov posjed, pogađa, pravno i faktički, apelanta i prijeti da dovede do neotklonjive štete. S druge strane, Ustavni sud napominje da ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u upravnom postpuku ne smije da bude na štetu prava drugih osoba, jer to bi vodilo ka pravnoj anarhiji. Iz ovih razloga, Ustavni sud smatra da bi, zbog neblagovremenosti donošenja odluke o povratu stana u posjed mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice za apelanta. S druge strane, Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj. Ovo su dovoljni razlozi da Ustavni sud ocijeni da su ispunjeni uslovi da, do donošenja meritorne odluke, donese privremenu mjeru kojom se privremenom korisniku privremeno zabranjuje otkup spornog stana u Sarajevu u Ulici Muhameda efendije Pandže broj 49E/1. To stoga što Ustavni sud smatra da bi izvršenjem otkupa spornog stana od strane privremenog korisnika mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice za apelanta što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.
15. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
16. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno dejstvo do donošenja konačne odluke o apelaciji ili dok Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić