Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-219/05 (D. K.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-219/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP-219/05, rješavajući apelaciju Dragice Kolobarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1., i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. K., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev- 486/03 od 9. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-345/02 od 30. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-1784/01 od 20. novembra 2001.

godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, koju zastupa M. K., advokat iz Sarajeva, podnijela je, 14. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-486/03 od 9. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-345/02 od 30. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1784/01 od 20. novembra 2001. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj P-1784/01 od 20. novembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-345/02 od 30. aprila 2003. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da sud utvrdi da je stekla status nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu.

3. Protiv navedene presude Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-486/03 od 9. novembra 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je apelantica podnijela tužbu, 28. juna 1996. godine, a da se radi o sporu iz člana 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 4/77, 69/82, 74/87, 57/89, 20/90 i «Službene novine RBiH», broj 2/92), koji se u konkretnom slučaju, primjenjuje na osnovu člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku, prema kojem revizija nije dopuštena obzirom na vrijednost predmeta spora.

4. Apelantica navodi da su joj osporenim presudama i rješenjem prekršena ustavna prava na pravično suđenje, pravo na dom, te pravo na imovinu.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju, revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-486/03 od 9. novembra 2004. godine. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-345/02 od 30. aprila 2003. godine. Ovu presudu apelantica je primila prije 20. avgusta 2003. godine, kada je izjavila reviziju. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. februara 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-219/05 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio