Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1598/05 (U. F.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1598/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Unala Fedaya, u predmetu broj AP-1598/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Unal Fedaya, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Unal Feday (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, kojeg zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je, 29. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-407/04 od 25. maja 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-71/03 od 13. jula 2004. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora apelantu do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Apelant navodi da je presudom Kantonalnog suda, broj K-71/03 od 13. jula 2005. godine, proglašen krivim za krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa je slijedom toga osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Vrhovni sud je djelimično uvažio žalbu apelanta protiv prvostepene presude, pa je osporenom presudom, broj broj Kž-407/04 od 25. maja 2005. godine, prvostepenu presudu preinačio u dijelu o kazni, tako da je apelant za navedeno krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu, prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

3. Apelant smatra da je osporenim presudama prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u tome što su sudovi sudovi pogrešno ocijenili provedene dokaze, budući da iz presuda nije jasno, kako apelant navodi, zašto su sudovi poklonili vjeru svjedoku optužbe, dok iskazi svjedoka odbrane nisu uzeti kao vjerodostojni. Osim toga, apelant smatra da kod donošenja osporenih odluka «nisu sa jednakom pažnjom ispitivane i utvrđivane činjenice koje su teretile apelanta i one činjenice koje su mu išle u korist». Apelant smatra da je na ovaj način prekršen princip ravnopravnosti stranaka pred sudom i princip nepristrasnosti suda, kako je to garantovano članom 6. Evropske konvencije.

4. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant traži da Ustavni sud donese odluku kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora protiv apelanta do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, budući da bi njegovo slanje na izdržavanje kazne prije konačne odluke po apelaciji predstavljalo natavak kršenja ljudskih prava, «sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti».

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, član 77. Pravila Ustavnog suda je primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

7. Također, osnovanost apelacije se ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim aktima, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

9. Iz navoda apelacije, kao i iz pobijanih presuda, proizilazi da se apelant žali na kršenje prava na pravično suđenje u krivičnom postupku koji je protiv njega vođen i u kojem su donesene osporene presude. Jedini argument u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere koji apelant navodi je paušalna tvrdnja da bi, nedonošenjem privremene mjere, nastupile «nesagledive posljedica i šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi». Međutim, apelant nije, osim tako postavljenog zahtjeva za donošenje privremene mjere, naveo bilo kakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići.. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu konkretnog predmeta.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1598/05 (U. F.) | Sudska praksa | Aktio