Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1417/05 (M. S.)
Odluka donesena 13. 09. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1417/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Miloša Simića, u predmetu broj AP-1417/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Miloša Simića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Simić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je, 1. jula 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-445/03 od 3. juna 2005. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-327/03 od 10. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-590/01 od 13. marta 2003. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu zabranu daljeg provođenja izvršenja u predmetu, broj I-1128/03, prodaju zaplijenjene porodične kuće u kojoj živi sa porodicom, dok se ne donese odluka o apelaciji. Apelant je, 18. jula 2005. godine, dopunio apelaciju tako što je Ustavnom sudu dostavio rješenje o izvršenju Osnovnog suda, broj I-1128/03 od 19. februara 2004. godine i ostale izvršne akte donesene u ovom predmetnom postupku.
2. Apelant je zbog izvršenja krivičnog djela ubistva iz člana 36. stav 1. preuzetog Krivičnog zakona SR BiH osuđen pravosnažnom presudom Osnovnog suda, K-127/94 od 27. oktobra 1994. godine, na kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Zbog smrti bliskog srodnika koja je nastupila kao posljedica izvršenog krivičnog djela, porodica preminulog je Osnovnom sudu podnijela tužbu radi naknade materijalne i nematerijalne štete pretrpljene zbog gubitka bliskog srodnika.
2___________________________________________________________________________
3. Presudom Osnovnog suda, broj P-590/01 od 13. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-327/03 od 10. septembra 2003. godine, apelant je obavezan da tužiteljima naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu pretrpljenu pogibijom bliskog srodnika i to: tužiteljici Ivanki Todorović iznos od 1.896,00 KM, na ime troškova sahrane, sa pripadajućom kamatom od dana presuđenja do isplate, iznos od 3.286,00 KM, na ime troškova izgradnje nadgrobnog spomenika, sa zateznom kamatom od 12. septembra 2001. godine, do isplate; ostalim tužiteljima po 4.000,00 KM na ime duševnog bola zbog gubitka bliskog lica, sa kamatom od presuđenja do isplate, te da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.800,00 KM. Sa dijelom koji predstavlja razliku između traženih i dosuđenih iznosa tužitelji su odbijeni.
4. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-445/03 od 3. juna 2005. godine, odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-327/03 od 10. septembra 2003. godine.
5. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-1128/03 od 19. februara 2004. godine, dozvoljeno je izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-590/01 od 13. marta 2003. godine. Predmet izvršenja po navedenom rješenju su nepokretnosti apelanta, kuća i zgrade zv. «kućište», površine 98 m², dvorište zv. «kućište», površine 502 m², sve na parceli br. k.č. 5387/4 k.o. Doboj upisane u p.l. br. 3386 kod RU za geodetske i imovinsko pravne poslove PJ Doboj na ime apelanta sa dijelom 1/1. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio prigovor Osnovnom sudu, koji je rješenjem tog suda, broj I-1128/03 od 16. marta 2004. godine, odbijen. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-195/04 od 5. aprila 2004. godine, odbijena je žalba apelanta protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-1128/03 od 16. marta 2004. godine. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-168/03 od 25. februara 2005. godine, odbacio reviziju apelanta izjavljenju protiv navedenog rješenja Okružnog suda.
6. Apelant se žali da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje, pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na nediskriminaciju iz člana II/3.e) i d) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i čl. 5. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Kao razlog za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi, zbog toga što je vrijednost porodične kuće procijenjena u minimalnom iznosu, pretrpio sa porodicom nenadoknadivu materijalnu i nematerijalnu štetu. Apelant ni u apelaciji, ni u dopuni apelacije 3___________________________________________________________________________ nije dostavio bilo kakve dokaze u prilog tvrdnji o opravdanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere koju je zatražio od Ustavnog suda.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Praila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 78. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka».
9. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
10. Ustavni sud osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim presudama, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Apelant predmetnim zahtjevom za usvajanje privremene mjere, de facto traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu zabranu daljeg provođenja izvršenja rješenja tog suda, broj I-1128/03 od 19. februara 2004. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na nepokretnostima apelanta.
4___________________________________________________________________________
12. Iz dokumenata i informacija predočenih Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da su radnje radi duga i izvršenja na nepokretnostima apelanta provedene u svemu u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 59/03 i 85/03). Apelant je u izvršnom postupku koristio sve pravne lijekove koji su mu stajali na raspolaganju. Zaključak Osnovnog suda, broj I-1128/03 od 8. aprila 2005. godine, kojim je utvrđena vrijednost nepokretnosti, koju apelant osporava, donesen je u skladu sa odredbama člana 80. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, a pravni lijekovi protiv njega nisu dozvoljeni.
13. U konkretnom slučaju, apelant osim tvrdnje da bi provođenjem izvršenja i prodajom zaplijenjene porodične kuće pretrpio sa porodicom nenadoknadivu materijalnu i nematerijalnu štetu, ne nudi nikakve druge dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem izvršnog postupka. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta neosnovanim.
14. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić