Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1780/05 (T. G.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1780/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Tomislava Gelića, u predmetu broj AP-1780/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev Tomislava Gelića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Gelić (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnio je, 23. augusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-2/05 od 27. jula 2005. godine, i presude Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-862/04. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pravomoćne presude, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda apelant je proglašen krivim radi izvršenja krivičnog djela poreske utaje iz člana 272 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivčnog zakona FBiH, pa je za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM. Istom presudom od apelanta je oduzeta imovinska korist stečena krivičnim djelom u iznosu od 225.042,00 KM, te je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i sudski paušal.

3. Kantonalni sud, odlučujući po žalbi apelanta, rješenjem broj Kž-127/05 uvažio je žalbu i navedenu presudu Općinskog suda ukinuo i odredio održavanje pretresa pred Kantonalnm sudom.

4. Osporenom presudom Kantonalnog suda apelant je proglašen krivim radi izvršenja krivičnog djela poreske utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1 Krivčnog zakona FBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca kao i na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM. Apelant je ovom presudom obavezan da plati sudske troškove i paušal, a na temelju člana 111. Krivičnog zakona FBiH oduzima mu se imovinska korist stečena krivičnim djelom u iznosu od 207.040,00 KM.

5. U apelaciji se naglašava da su osporenim presudama povrijeđena apelantova ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u tome što mu u postupku istrage nije bila predočena finansijska dokumentacija koja je predmet osnovane sumnje, što nije bio prisutan materijalno finansijskom vještačenju, što je postupak istrage predugo trajao, što je vrijeme od podizanja optužnice pa do zakazivanja glavne rasprave nerazumno dugo trajalo, kao i zbog pogrešno utvrđenih činjenica. Apelant nije obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka».

7. Član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv je u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Kantonalnog i Općinskog suda, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

9. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1780/05 (T. G.) | Sudska praksa | Aktio