Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1142/04 (V. K.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1142/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, rješavajući apelaciju Velida Kikića, u predmetu broj AP-1142/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velida Kikića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-498/04 od 25. oktobra 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velida Kikića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-498/04 od 25. oktobra 2004. godine, u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član

14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana

OBRAZLOŽENJE

1. Velid Kikić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, koga zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je, 27. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-498/04 od 25. oktobra 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-121/02 od 11. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-397/03 od 22. septembra 2003. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je utvrđeno da mu je na nezakonit način prestao radni odnos kod Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: izvršenik), te se nalaže izvršeniku da apelanta vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-89/04 od 23. avgusta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-498/04 od 25. oktobra 2004. godine, usvojen je prigovor izvršenika i obustavljeno u cijelosti izvršenje dozvoljeno rješenjem o izvršenju tog suda, broj I-89/04 od 28. aprila 2004. godine, i ukinute sve sprovedene izvršne radnje. O razlozima za ovakvu odluku Osnovni sud navodi da izreka prijedloga za izvršenje i samog rješenja o izvršenju nisu u skladu sa izrekom izvršne isprave, tj. prvostepene presude Osnovnog suda u Doboju.

4. Apelant navodi da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede njegovih ustavnih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispoitivanje merituma apelacije nepotrebno». Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...) 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. Obzirom da je apelant eksplicitno osporio samo rješenje Okružnog suda, broj Gž-498/04 od 25. oktobra 2004. godine, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Ovo rješenje doneseno je u izvršnom postupku, kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda o usvajanju prigovora izvršenika i obustavljanju izvršenja pravosnažne presude tog suda. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 18/04, tačka 40), podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

8. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj Rs-121/02 od 11. juna 2003. godine, kojom je utvrđeno da mu je na nezakonit način prestao radni odnos kod izvršenika, te se nalaže izvršeniku da apelanta vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Iz dokumentacije spisa predmeta nesumnjivo proizilazi da je izvršenik postupio po prvostepenoj presudi Osnovnog suda, kao izvršnom naslovu, te da je apelant, suprotno odredbi člana 22. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 59/03), prijedlogom tražio izvršenje i onoga što mu nije dosuđeno navedenom presudom, niti je bilo predmet parničnog postupka (uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje). Dakle, apelant je prijedlogom za izvršenje tražio izvršenje onoga što mu nije dosuđeno u parničnom postupku. Radi toga, Ustavni sud konstatuje da nikakva nova građanska prava nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Dalje, apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, apelant osim ovih paušalnih navoda, nije ponudio niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenog ustavnog prava.

11. Apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Međutim, u konkretnom slučaju apelacija je očigledno neosnovana jer činjenice, predočene od strane apelanta i one koje proizilaze iz stanja spisa predmeta, ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenog apelantovog prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud je ove navode apelanta odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1142/04 (V. K.) | Sudska praksa | Aktio